Korporativne obveznice
Šta su korporativne obveznice?
Korporativne obveznice Corporate Bonds su vrsta dužničke hartije od vrednosti koju izdaju preduzeća s rokom dospeća od 1 do 30 godina. Obveznica koju izdaje korporacije je, u stvari, zajam dobijen od investitora, koji se otplaćuje sa kamatom do datuma dospeća obveznice. Preduzeće dobija potreban kapital, a zauzvrat plaća investitoru unapred utvrđenu fiksnu ili promenljivu kamatu. Korporativne obveznice obično nude veći prinos od državnih obveznica Treasury Bond , ali nose veći rizik. Ovim obveznicama se takođe može trgovati na sekundarnom tržištu.
Kada preduzeće treba da prikupi kapital, ima nekoliko opcija: da dobije zajam, izdaje akcije ili izdaje obveznice. Korporativne obveznice su odlična investicija za one koji traže veće prinose i spremni su da prihvate veće rizike.
Visokokvalitetne korporativne obveznice se smatraju relativno sigurnom i konzervativnom investicijom. Investitori koji grade izbalansirane portfelje često dodaju obveznice kao kompenzaciju za rizične investicije kao što su akcije rasta Growth Stocks. Tokom njenog trajanja, ovi investitori imaju dodaju više obveznica i manje rizičnih ulaganja kako bi zaštitili svoj akumulirani kapital. Penzioneri često ulažu veći deo svoje imovine u obveznice kako bi uspostavili pouzdan dodatak na prihod.
Sposobnost kompanije da otplati obveznice daje sigurnost investitorima da će one doneti prinos što zavisi od budućih prihoda i profitabilnosti kompanije. Kao obezbeđenje mogu se koristiti fizička imovina kompanije, hipoteke, oprema ili druge kompanije.
Preduzeća smatraju da su obveznice atraktivan način za prikupljanje sredstava za poslovanje ili kapitalne izdatke jer je kamata koju plaćaju investitorima manja od bankarskog kredita. Za razliku od akcija, kompanija ne daje vlasnička prava kada izdaju obveznice.
Razlika između korporativnih i državnih obveznice
Korporativne obveznice izdaju korporacije, a državne obveznice Government Bonds izdaje savezna vlada. Državne obveznice se smatraju najkvalitetnijim dostupnim hartijama od vrednosti jer za njih garantuje država i, zbog toga su praktično otporne na neizvršenje dužničkih obaveza. One su takođe oslobođene poreza i na državnom i na saveznom nivou.
Pored toga, državne obveznice se smatraju reperima za druge vrste obveznica. Na primer, 10-godišnje državne obveznice 10-Year US Treasury Note se koriste kao merilo performansi svih 10-godišnjih obveznica.
Klasifikacija korporativnih obveznica
Korporativne obveznice su klasifikovane prema ročnosti. Obično su grupisane u tri kategorije:
- Kratkoročne – imaju rok dospeća kraći od tri godine.
- Srednjoročne – imaju rok dospeća između četiri i 10 godina i
- Dugoročne – imaju rok dospeća duži od 10 godina. Dugoročne obveznice obično imaju veće kupone od kratkoročnih, ali i veći rizik.
Korporativne obveznice se mogu klasifikovati prema drugim kriterijumima, na primer prema izdavaocu, one koje izdaju javna preduzeća, transportne kompanije, industrije, banke i finansijske kompanije i međunarodne emisije.
Rejting korporativnih obveznica
Agencije za rejting, kao što su Moody’s, Standard & Poor’s i Fitch Ratings ocenjuju obveznice na osnovu njihove kreditne sposobnosti Credit Rating, što znači njihovu sposobnost da blagovremeno izvrše plaćanja. Agencije dodeljuju rejting korporativnim obveznicama, koji se kreću od AAA Rating (najviši) do D Credit Rating (najniži).
Obveznice koje imaju rejting B i više smatraju se investicionim rangom.
Obveznice koje su ocenjene ispod BB poznate su kao obveznice visokog rizika High-yield Bonds.
Trenutno, samo dve kompanije u Sjedinjenim Državama imaju obveznice sa najvišom ocenom AAA: Johnson & Johnson i Microsoft. Najnovije ocene investitori mogu da pronađu u dokumentima komisija za hartije od vrednosti i berzu Securities and Exchange Commission (SEC).
Da bi se investitorima kompenzovao povećani rizik, obveznice neinvesticionog ranga obično nude veće prinose od obveznica investicionog ranga Investment-grade Bond. Ove obveznice su takođe poznate kao obveznice visokog prinosa . Što je veći prinos, veći je rizik od neizvršenja obaveza, a u slučaju da kompanija proglasi bankrot, njeni investitori možda neće dobiti sav svoj novac nazad.
Garancija za korporativne obveznice
Korporativne obveznice su rizičnije od državnih obveznica Treasury Bond jer za korporativne obveznice garantuju samo kompanije koje ih emituju. To znači da ako kompanija proglasi bankrot i ne izvrši plaćanje obveznica, vlasnici obveznica će potraživati imovinu kompanije.
Redosled kojim investitori dobijaju ova sredstva je sledeći:
1. Obezbeđene obveznice
Ako je investitor kupio obezbeđenu obveznicu Secured Bonds, kompanija je koristila svoju imovinu, kao što su nekretnine i oprema, kao jemstvo. Vlasnici obveznica imaju zakonsko pravo na ovu imovinu.
2. Neobezbeđene obveznice
Obveznice koje nisu obezbeđene Unsecured Bonds, nemaju kolateral Collateral, iako imaoci obveznica imaju pravo na tokove gotovine Cash Flow kompanije. Neobezbeđene obveznice su takođe poznate kao neobezbeđene zadužnice Unsecured Debentures. Rangirane su po prioritetu, od starijeg do mlađeg, a investitori dobijaju zalog tim redosledom.
Kako se prodaju korporativne obveznice?
Korporativne obveznice se obično prodaju preko treće strane, koja se zove korporativni poverenik Corporate Trustee. Poverenik se angažuje da bi investitorima bilo lakše da razumeju ugovore i proveravaju da li se kompanije pridržavaju detalja ugovora.
Korporativni poverenik može biti banka ili poverenička kompanija koja potvrđuje autentičnost obveznica i prati ih kada se prodaju. Ako izdavalac korporativnih obveznica kasni sa plaćanjem kamate ili glavnice, onda je poverenik odgovoran za preduzimanje radnji za zaštitu prava vlasnika obveznice.
Pošto poverenike plaća izdavalac duga oni mogu da rade samo ono što je predviđeno ugovorom. Zato povereniku možda neće biti dozvoljeno da sprovodi određene istrage o korporaciji i često mora da se osloni na uputstva korporacije.
Kupovina i prodaja obveznica
Kupovina obveznica je isto tako laka kao i kupovina akcija. Kupovine na primarnom tržištu mogu se vršiti od brokerskih firmi, banaka, trgovaca obveznicama i brokera, od kojih svi uzimaju proviziju. Cene obveznica se navode kao procenat nominalne vrednosti Par Value (Face Value) obveznice, na osnovu 100 dolara. Na primer, ako se obveznica prodaje po ceni od 95, to znači da se obveznica može kupiti za 95% svoje nominalne vrednosti. Prema tome, obveznica od 10.000 dolara koštala bi investitora 9.500 dolara.
Posle izdavanja na primarnom tržištu, obveznicama se trguje između investitora na sekundarnom tržištu. Većinom korporativnih obveznica se trguje na vanberzanskom tržištu Over-the-Counter (OTC). Postoji nekoliko razloga zašto se većinom obveznicama trguje na vanberzanskom tržištu, ali glavni razlog je njihova raznolikost. To je zato što obveznice dolaze od nekoliko različitih emitenata, a svaki emitent će imati nekoliko ponuđenih obveznica – sa različitim rokom dospeća, kuponom, nominalnom vrednošću i kreditnim rejtingom Credit Rating. Pošto nisu kotirane na velikim berzama, investitori u mnogim slučajevima moraju da traže od svojih brokera da organizuju kupovinu i prodaju obveznica.
Razlika između korporativnih obveznica i akcija
Investitor koji kupuje korporativnu obveznicu pozajmljuje novac kompaniji. Investitor koji kupuje akcije kupuje udeo u vlasništvu kompaniji Share Capital.
Vrednost akcije raste i pada, a sa njom raste ili opada udeo investitora. Investitor može zaraditi novac prodajom akcija kada dostignu višu cenu, ili prikupljanjem dividendi Dividend koje plaća kompanija, ili oboje.
Ulaganjem u obveznice, investitoru se plaća kamata, a ne dobit. Prvobitna investicija može biti ugrožena samo ako kompanija propadne. Bitna razlika je u tome što čak i kompanija u stečaju mora prvo da isplati vlasnike obveznica i druge poverioce. Vlasnicima akcija mogu biti nadoknađeni gubici tek nakon što se svi ti dugovi u potpunosti isplate.
Kompanije mogu da izdaju i konvertibilne obveznice Convertible Bonds, koje se mogu pretvoriti u akcije kompanije ako su ispunjeni određeni uslovi.
