Bruto domaći proizvod (BDP)
SR: Bruto domaći proizvod (BDP) predstavlja ukupnu tržišnu vrednost svih finalnih proizvoda i usluga proizvedenih unutar jedne zemlje u određenom vremenskom periodu. BDP obuhvata sve što proizvedu preduzeća unutar granica države, čak i ako su ona u stranom vlasništvu. Međutim, on ne uključuje preprodatu robu, kao ni poslovanje domaćih kompanija u inostranstvu.
ENG: Gross Domestic Product (GDP) represents the total market value of all final products and services produced within a country inside a specific time period. GDP includes everything produced by companies within the state’s borders, even if they are foreign-owned. However, it does not include resold goods, nor the operations of domestic companies abroad.
Šta je bruto domaći proizvod (BDP)?
Bruto domaći proizvod (BDP) Gross Domestic Product (GDP) je ukupna tržišna vrednost roba i usluga nacionalne ekonomije ostvarene tokom određenog vremenskog perioda. BDP čine finalni proizvodi i usluge svih privrednih subjekata koji se nalaze u toj zemlji. Pri tome nije bitno vlasništvo, ali je uslov da se ne preprodaju ni u kom obliku. Koristi se širom sveta kao glavno merilo ukupnog učinka i ekonomije zemlje. BDP uključuje vrednost proizvodnje stranih kompanija u domicilnoj zemlji, a isključuje aktivnosti firmi domaćih rezidenata u inostranstvu.
Krajnji korisnici dobara i usluga podeljeni su u tri glavne grupe: domaćinstva, preduzeća i država. Po rashodovnom pristupu BDP se izračunava sabiranjem rashoda koje su imale ove tri grupe korisnika.
Formula
BDP = Potrošnja + Investicije + Državna potrošnja + Neto izvoz
GDP = Consumption + Investment + Government Spending + Net Exports
Prvo, potrošnja predstavlja izdatke za privatnu potrošnju domaćinstava i neprofitnih organizacija.
Drugo, investicije se odnose na poslovne rashode preduzeća i kupovinu kuća od strane domaćinstava.
Treće, državna potrošnja označava izdatke države za robu i usluge.
Četvrto, neto izvoz predstavlja izvoz zemlje minus njen uvoz.
Od svih komponenti koje čine BDP jedne zemlje posebno je važan spoljnotrgovinski bilans. BDP raste kada je ukupna prodaja domaćih proizvođača inostranstvu veća od vrednosti uvoza koji su kupili domaći potrošači. Kada dođe do ove situacije, kaže se da zemlja ima trgovinski suficit. Nasuprot tome, ako domaći potrošači više kupuju strane proizvode nego što se prodaje stranim potrošačima zemlja ima trgovinski deficit. U ovoj situaciji, BDP jedne zemlje ima tendenciju pada.
BDP se obračunava na nominalnoj ili realnoj osnovi. Pri tome realan obračun BDP uzima u obzir inflaciju i smatra se boljim metodom izražavanja dugoročnog nacionalnog učinka.
Na primer, rast nominalng BDP za 10 godina od 60 na 150 milijardi dolara to ne mora biti rezultat realnog rasta. Međutim, ako su cene u istom periodu porasle 100% stvarni BDP je pao na samo 75 milijardi dolara.