Cash Accounting, odnosno gotovinsko računovodstvo, jeste računovodstveni metod prema kojem se prihodi priznaju kada je novac stvarno primljen, a rashodi kada je novac stvarno plaćen. Za razliku od obračunskog računovodstva, kod ovog metoda nije presudno kada je prihod ostvaren, usluga izvršena ili račun izdat, već kada je došlo do stvarnog priliva ili odliva novca.
Cash Accounting se često naziva i Cash Basis Accounting, odnosno računovodstvo na gotovinskoj osnovi. Osnovni princip je jednostavan: poslovna transakcija se evidentira kada novac stvarno uđe ili izađe iz poslovanja.
Zbog jednostavnosti, Cash Accounting može biti praktičan za manje poslovne subjekte i određene vrste samostalnih delatnosti. Međutim, kako poslovanje postaje složenije, ovaj metod može pružiti manje potpunu sliku prihoda, rashoda, potraživanja i obaveza.
Šta je Cash Accounting?
Cash Accounting je metod računovodstva koji se zasniva na stvarnim novčanim tokovima. Prihod se priznaje tek kada preduzeće primi novac od kupca ili klijenta, dok se rashod priznaje kada preduzeće izvrši plaćanje.
Drugim rečima, vreme naplate ili plaćanja određuje trenutak knjiženja, a ne nužno trenutak kada je poslovni događaj ekonomski nastao.
Na primer, ako kompanija pruži uslugu u decembru i istog meseca izda račun od 100.000 dinara, ali kupac račun plati tek u januaru, prihod se prema Cash Accounting metodu evidentira u januaru, kada je novac stvarno primljen.
Suprotno tome, ako kompanija primi račun od dobavljača u decembru, ali ga plati u januaru, rashod se prema gotovinskoj osnovi evidentira u januaru, kada je izvršeno plaćanje.
Cash Accounting i Cash Basis Accounting – da li su isto?
Cash Accounting i Cash Basis Accounting u osnovi označavaju isti računovodstveni princip. Oba termina opisuju metod kod kojeg se prihodi i rashodi priznaju na osnovu stvarnog prijema ili plaćanja novca.
U finansijskoj literaturi i poslovnoj praksi mogu se koristiti i izrazi Cash Basis Accounting, Cash Accounting i gotovinsko računovodstvo. Za potrebe ovog članka, Cash Accounting je osnovni termin, dok je Cash Basis Accounting njegov sinonim.
Kako funkcioniše Cash Accounting?
Cash Accounting funkcioniše tako što se poslovne transakcije evidentiraju prema tome kada novac stvarno ulazi ili izlazi iz poslovanja.
- Prihod se priznaje kada kupac ili klijent stvarno uplati novac.
- Rashod se priznaje kada preduzeće stvarno izvrši plaćanje.
- Neplaćena faktura kupcu ne predstavlja priznati prihod po gotovinskoj osnovi sve dok ne bude naplaćena.
- Neplaćena faktura dobavljača ne predstavlja priznati rashod po ovom principu sve dok ne bude plaćena.
- Potraživanja i obaveze ne prate se na isti način kao kod obračunskog računovodstva, jer je fokus na stvarnim novčanim tokovima.
Ovakav način evidentiranja može znatno pojednostaviti računovodstvo kod poslovanja sa malim brojem transakcija.
Primer Cash Accounting-a
Pretpostavimo da konsultantska kompanija izvrši uslugu 20. decembra u vrednosti od 200.000 dinara. Faktura je izdata istog dana, ali klijent plaća 15. januara.
Kod Cash Accounting-a, prihod od 200.000 dinara evidentiraće se u januaru, jer je tada novac stvarno primljen.
Kod Accrual Accounting-a, prihod bi se priznao u decembru, kada je usluga izvršena i kada je prihod ostvaren, bez obzira na to što je naplata usledila kasnije.
Ovaj primer pokazuje najvažniju razliku između dva računovodstvena metoda: Cash Accounting prati novac, dok Accrual Accounting prati trenutak nastanka ekonomskog događaja.
Ko najčešće koristi Cash Accounting?
Cash Accounting može biti posebno praktičan za manje poslovne subjekte i delatnosti sa jednostavnom finansijskom strukturom.
Najčešće se može primenjivati u situacijama kao što su:
- Preduzetnici i samostalni pružaoci usluga, koji imaju relativno mali broj poslovnih transakcija.
- Frilenseri, kod kojih se prihodi uglavnom ostvaruju kroz direktne uplate klijenata.
- Mala preduzeća, posebno kada nemaju velike zalihe, dugoročna potraživanja i složene obaveze.
- Poslovanja sa jednostavnim novčanim tokovima, kod kojih je najvažnije pratiti koliko je novca stvarno primljeno i plaćeno.
Ipak, mogućnost korišćenja gotovinskog metoda zavisi od računovodstvenih i poreskih propisa koji se primenjuju na konkretnog poreskog obveznika. Zato se ne može pretpostaviti da svaki poslovni subjekt može slobodno izabrati Cash Accounting.
Cash Accounting i Accrual Accounting: koja je razlika?
Najvažnija razlika između ova dva metoda jeste trenutak priznavanja prihoda i rashoda.
| Cash Accounting | Accrual Accounting |
|---|---|
| Prihod se priznaje kada je novac primljen. | Prihod se priznaje kada je ostvaren. |
| Rashod se priznaje kada je novac plaćen. | Rashod se priznaje kada je nastao. |
| Fokus je na stvarnom novčanom toku. | Fokus je na ekonomskom događaju. |
| Jednostavnije je za manje poslovanje. | Pogodnije je za složenija poslovanja. |
| Potraživanja i obaveze nisu centralna osnova priznavanja. | Potraživanja i obaveze imaju važnu ulogu. |
Cash Accounting je zato jednostavniji za praćenje stvarnog novca, dok Accrual Accounting daje potpuniju sliku poslovnih rezultata u određenom obračunskom periodu.
Koje su prednosti Cash Accounting-a?
Jedna od najvećih prednosti Cash Accounting-a jeste jednostavnost. Preduzeće može relativno lako da prati koliko je novca stvarno primilo i koliko je potrošilo.
Glavne prednosti su:
- Jednostavnije vođenje računovodstvene evidencije.
- Lakše praćenje novčanog toka, odnosno stvarnih priliva i odliva.
- Manje komplikovano evidentiranje kod poslovanja sa malim brojem transakcija.
- Jasan pregled raspoloživog novca u određenom periodu.
- Jednostavnije razumevanje finansijskih tokova za vlasnike malih poslovanja.
Koji su nedostaci Cash Accounting-a?
Glavni nedostatak Cash Accounting-a jeste što novčani tok ne mora uvek odgovarati stvarnoj ekonomskoj aktivnosti poslovanja.
Na primer, kompanija može u jednom mesecu primiti veliki iznos novca zbog naplate ranije izdatih faktura. To ne znači nužno da je u tom mesecu ostvarila jednako veliki iznos novih prihoda.
S druge strane, kompanija može imati veliki odliv novca zbog plaćanja ranije nastalih obaveza, zbog čega će njen novčani tok izgledati lošije nego što pokazuje stvarna profitabilnost poslovanja.
Zbog toga Cash Accounting ima nekoliko važnih ograničenja:
- Prihodi i rashodi nisu nužno prikazani u periodu u kojem su ekonomski nastali.
- Potraživanja i obaveze mogu biti manje vidljivi, što otežava procenu ukupne finansijske pozicije.
- Poređenje poslovnih rezultata između perioda može biti otežano zbog različitog vremena naplate i plaćanja.
- Profitabilnost poslovanja može biti teže proceniti ako postoji veći vremenski razmak između nastanka transakcije i njenog plaćanja.
- Veće kompanije i složenija poslovanja mogu imati potrebu za detaljnijim prikazom prihoda, rashoda, potraživanja, obaveza i zaliha.
Cash Accounting u odnosu na finansijsko izveštavanje
Cash Accounting može biti veoma koristan za praćenje likvidnosti i raspoloživog novca, ali ne daje uvek potpunu sliku finansijskog položaja kompanije.
Za menadžment je važno znati koliko novca trenutno postoji na računu, ali je podjednako važno znati koliko kupci duguju kompaniji, koliko kompanija duguje dobavljačima, kolike su zalihe i kada su prihodi i rashodi stvarno nastali.
Zbog toga je obračunski princip često informativniji za veće i složenije kompanije, dok Cash Accounting može biti praktičniji za jednostavnija poslovanja.
Cash Accounting u Srbiji
U Srbiji izbor i način primene računovodstvenih metoda zavise od vrste poslovnog subjekta, računovodstvenih standarda i poreskih propisa koji se na njega primenjuju. Zato Cash Accounting ne treba posmatrati samo kao pitanje računovodstvene tehnike, već i kroz prizmu konkretnih zakonskih obaveza.
Za preduzetnika ili drugo manje poslovanje najvažnije je utvrditi koji način evidentiranja prihoda i rashoda je dozvoljen i odgovarajući prema važećim propisima.
Zaključak
Cash Accounting je jednostavan računovodstveni metod koji se zasniva na stvarnom prilivu i odlivu novca. Prihod se priznaje kada je novac primljen, a rashod kada je plaćen.
Njegova najveća prednost je jednostavnost i direktna povezanost sa novčanim tokom, dok je glavno ograničenje to što ne prikazuje uvek potpunu sliku poslovanja. Zbog toga može biti praktičan za jednostavnija poslovanja, dok je za veće kompanije i složenije finansijske strukture Accrual Accounting često pogodniji.