Payer: Platilac koji vrši novčano plaćanje primaocu u finansijskoj transakciji

Platilac (engl. Payer) je fizičko ili pravno lice koje vrši novčano plaćanje u korist primaoca plaćanja (engl. Payee). Plaćanje može biti izvršeno za kupljenu robu, primljene usluge, kamatu, glavnicu duga, dividendu ili drugu finansijsku obavezu.

U najjednostavnijem smislu:

Payer plaća → Payee prima novac.

Platilac je često dužnik ili druga strana koja ima obavezu plaćanja, ali ta dva pojma nisu uvek potpuno ista. Payer označava onoga ko konkretno izvršava uplatu, dok se dužnik odnosi na stranu koja ima obavezu prema poveriocu.

Šta je Payer?

Payer je strana koja izvršava plaćanje u finansijskoj ili poslovnoj transakciji. To može biti pojedinac, kompanija, banka, država ili druga organizacija.

Na primer, kada kupac plati račun prodavcu, kupac je Payer, dok je prodavac Payee.

Slično tome, kada kompanija plaća kamatu investitoru, kompanija je Payer, a investitor je Payee.

Primeri platioca

Platilac se pojavljuje u različitim vrstama finansijskih transakcija:

  • lice koje plaća ratu hipotekarnog kredita je Payer, dok je zajmodavac Payee;
  • izdavalac obveznice je Payer kada investitorima isplaćuje kamatu ili kupon;
  • kompanija može biti Payer kada isplaćuje dividende akcionarima;
  • kupac je Payer kada plaća račun dobavljaču;
  • država može biti Payer kada isplaćuje kamatu vlasnicima državnih obveznica.

Dakle, pojam Payer nije ograničen samo na jednu vrstu finansijske obaveze.

Payer kod obveznica

U kontekstu obveznica (Bonds), Payer je najčešće izdavalac duga koji ima obavezu da investitoru izvrši ugovorena plaćanja.

Na primer, korporacija koja je izdala Corporate Bonds može biti Payer kada vlasnicima obveznica isplaćuje periodični kupon.

Isto važi i za druge vrste dužničkih instrumenata. Država može biti Payer kod Treasury Bonds, dok opština ili drugi javni izdavalac može biti Payer kod Municipal Bonds.

Payer kod kredita

Kod kredita, zajmoprimac (Borrower) je najčešće Payer jer izvršava ugovorena plaćanja zajmodavcu.

Ta plaćanja mogu obuhvatati:

  • glavnicu (Principal);
  • kamatu (Interest);
  • naknade i druge ugovorene iznose.

Na primer, ako fizičko lice otplaćuje hipotekarni kredit banci, fizičko lice je Payer, dok je banka Payee za izvršeno plaćanje.

Payer kod dividendi

Kod isplate dividende (Dividend), kompanija koja vrši isplatu je Payer, dok je akcionar koji prima dividendu Payee.

Ovo je suprotna uloga od one koju kompanija ima kada prima novac od svojih kupaca.

Payer u svop ugovorima

Termin Payer ima posebno značenje i kod određenih svop ugovora (Swap Agreements).

Kod Interest Rate Swap, odnosno svopa kamatnih stopa, može se govoriti o fixed-rate payeru — strani koja prema ugovoru plaća fiksnu kamatnu stopu, a prima plaćanja zasnovana na promenljivoj kamatnoj stopi.

Na primer, ako jedna strana plaća fiksnu stopu od 5%, a zauzvrat prima promenljivu stopu, ta strana je payer fiksne kamate.

Važno je da se ovaj izraz posmatra u odnosu na konkretnu nogu (leg) svopa. Payer u ovom kontekstu ne mora jednostavno značiti da ta strana „plaća više“, već opisuje koju vrstu kamatnog toka plaća prema ugovoru.

Payer i Payee

Pojmovi Payer i Payee predstavljaju suprotne uloge u plaćanju.

PojamZnačenje
PayerStrana koja vrši plaćanje
PayeeStrana koja prima plaćanje

Na primer, kod plaćanja računa:

Kupac → Payer → novac → Payee → Prodavac

Kod isplate kupona na obveznicu:

Izdavalac obveznice → Payer → kupon → Payee → Investitor

Payer nije uvek isto što i Debtor

Iako je Payer često dužnik (Debtor), ova dva pojma ne treba automatski izjednačavati.

Debtor označava lice ili kompaniju koja ima obavezu prema poveriocu, dok Payer označava stranu koja konkretno izvršava plaćanje.

Na primer, jedna kompanija može izvršiti plaćanje u ime druge kompanije. U tom slučaju lice koje izvršava uplatu jeste Payer, iako ekonomska ili pravna obaveza može pripadati drugoj strani.

Payer u elektronskim plaćanjima

Kod elektronskog prenosa novca, Payer je strana čiji se novac prenosi primaocu. Banka ili drugi pružalac platnih usluga može tehnički izvršiti transfer, ali to ne znači da je banka nužno Payer.

Zato treba razlikovati platioca od finansijske institucije koja samo izvršava nalog za plaćanje.

Suština pojma Payer

Payer je jednostavno strana koja vrši plaćanje, dok je Payee strana koja to plaćanje prima.

Payer može biti kupac koji plaća račun, zajmoprimac koji otplaćuje kredit, kompanija koja isplaćuje kamatu ili dividendu ili izdavalac obveznice koji plaća kupon investitoru.

Payer plaća → Payee prima.

Scroll to Top