Osnovna imovina (Underlying Asset) predstavlja finansijsko sredstvo, hartiju od vrednosti ili drugu imovinu na čijoj se vrednosti zasniva finansijski derivat (Derivative). To mogu biti akcije, obveznice, robe, valute, kamatne stope ili tržišni indeksi. Promene vrednosti osnovne imovine utiču na cenu derivata, mada pravac i intenzitet te promene zavise od vrste ugovora i njegovih uslova.
Osnovna imovina ima ključnu ulogu na tržištu derivata jer omogućava investitorima da se izlože promenama cena različitih sredstava, zaštite od tržišnih rizika ili pokušaju da ostvare dobit na osnovu očekivanih kretanja cena.
Na primer, ako se opcioni ugovor odnosi na akcije kompanije ABC, te akcije predstavljaju osnovnu imovinu. Njihova tržišna cena utiče na vrednost opcije, zajedno sa drugim faktorima kao što su izvršna cena, vreme do isteka ugovora i volatilnost.
Šta je osnovna imovina (Underlying Asset)?
Underlying Asset je sredstvo čija vrednost služi kao osnova za određivanje vrednosti finansijskog derivata. Derivat je finansijski instrument čija cena ili isplata zavisi od vrednosti osnovne imovine ili drugog referentnog pokazatelja.
Osnovna imovina može biti predmet direktnog ulaganja, ali investitor ne mora nužno da je poseduje da bi trgovao derivatom koji se na nju odnosi.
Na primer, kupovinom akcije investitor stiče vlasnički udeo u kompaniji. Kupovinom opcije na tu akciju, međutim, stiče ugovorno pravo da kupi ili proda akciju pod unapred određenim uslovima, u zavisnosti od vrste opcije.
Najčešći primeri derivata su opcije (Options), fjučers ugovori (Futures Contracts), forvard ugovori (Forward Contracts) i svopovi (Swaps).
Vrste osnovne imovine
Osnovna imovina može imati različite oblike, u zavisnosti od vrste finansijskog derivata.
Akcije (Stocks)
Akcije predstavljaju vlasničke hartije od vrednosti koje daju pravo na udeo u kapitalu kompanije. Kada je opcioni ili fjučers ugovor zasnovan na akcijama, njihova tržišna cena predstavlja važan faktor za određivanje vrednosti derivata.
Na primer, opcija na akcije kompanije ABC zasniva se na tržišnoj ceni tih akcija. Ako se cena akcije promeni, menja se i vrednost opcije, mada ne nužno u istom procentu.
Obveznice (Bonds)
Obveznice su dužničke hartije od vrednosti koje predstavljaju obavezu emitenta da, pod ugovorenim uslovima, isplati kamatu i vrati glavnicu. Određeni derivati mogu biti zasnovani na obveznicama ili njihovim cenama.
Kod takvih instrumenata, promene kamatnih stopa, kreditnog rizika i tržišnih uslova mogu uticati na vrednost osnovne obveznice, a time i na vrednost povezanog derivata.
Robe (Commodities)
Robe obuhvataju fizička dobra kao što su zlato, srebro, sirova nafta, prirodni gas, pšenica i kukuruz.
Fjučers ugovori na robu omogućavaju ugovornim stranama da unapred utvrde cenu po kojoj će se roba kupiti ili prodati na budući datum, u skladu sa pravilima ugovora.
Na primer, proizvođač pšenice može koristiti fjučers ugovor radi zaštite od pada buduće prodajne cene, dok kupac može pokušati da se zaštiti od rasta cene pšenice.
Valute (Currencies)
Devizni kursevi mogu predstavljati osnovu za valutne derivate. Preduzeća i investitori koriste takve instrumente za upravljanje rizikom promena kursa.
Na primer, kompanija koja očekuje da će za tri meseca platiti dobavljaču u evrima može koristiti valutni forvard kako bi unapred ugovorila kurs i smanjila neizvesnost budućeg troška.
Tržišni indeksi (Market Indices)
Pojedini derivati zasnivaju se na tržišnim indeksima koji prate kretanje grupe hartija od vrednosti. Primeri su indeksi akcija koji predstavljaju određeno tržište ili segment tržišta.
U ovom slučaju, osnovu za obračun vrednosti derivata čini vrednost indeksa, a ne jedna pojedinačna akcija. Pošto se indeksom ne trguje kao običnom akcijom, poravnanje ugovora može biti novčano, u skladu sa pravilima konkretnog instrumenta.
Kamatne stope (Interest Rates)
Kamatne stope predstavljaju osnovu za mnoge kamatne derivate, uključujući kamatne svopove i određene fjučers ugovore.
Takvi instrumenti koriste se za upravljanje rizikom promena troškova zaduživanja ili prinosa na finansijska ulaganja.
Kako osnovna imovina utiče na vrednost derivata?
Vrednost osnovne imovine predstavlja jedan od ključnih faktora koji utiču na cenu finansijskog derivata. Ipak, odnos između njih zavisi od vrste instrumenta i ugovornih uslova.
Kod kupovne opcije (Call Option), rast cene osnovne imovine uglavnom povećava vrednost opcije, dok pad cene obično ima suprotan efekat, uz nepromenjene ostale faktore.
Kod prodajne opcije (Put Option), pad cene osnovne imovine uglavnom povećava vrednost opcije, dok rast cene obično smanjuje njenu vrednost.
Kod fjučers i forvard ugovora, promena vrednosti osnovne imovine utiče na ekonomsku vrednost ugovora za kupca i prodavca. Međutim, konačan rezultat zavisi od ugovorene cene, tržišne cene i preostalog trajanja ugovora.
Na cenu derivata mogu uticati i drugi faktori, uključujući volatilnost, vreme do dospeća, kamatne stope, očekivane dividende i troškove držanja osnovne imovine.
Primer osnovne imovine u opcionom ugovoru
Pretpostavimo da akcija kompanije ABC trenutno vredi 100 dolara. Investitor kupuje kupovnu opciju koja mu daje pravo da kupi jednu akciju po izvršnoj ceni od 100 dolara do datuma isteka ugovora.
Ako cena akcije poraste na 120 dolara, opcija može dobiti na vrednosti jer investitor ima pravo da kupi akciju po nižoj, ugovorenoj ceni od 100 dolara.
Ako cena akcije padne na 80 dolara, kupovina akcije po izvršnoj ceni od 100 dolara postaje nepovoljna u odnosu na tržišnu cenu. U tom slučaju, opcija može izgubiti vrednost.
U ovom primeru akcija kompanije ABC predstavlja osnovnu imovinu, dok je opcija finansijski derivat. Stvarna dobit ili gubitak investitora zavisi i od premije plaćene za opciju, preostalog vremena do isteka i ostalih relevantnih faktora.
Razlika između osnovne imovine i derivata
Osnovna imovina i finansijski derivat povezani su, ali predstavljaju različite vrste instrumenata.
- Osnovna imovina je sredstvo ili referentna vrednost na kojoj se zasniva derivat, kao što su akcija, obveznica, roba ili indeks.
- Finansijski derivat je ugovor čija vrednost ili isplata zavisi od osnovne imovine ili drugog referentnog pokazatelja.
- Vlasništvo nad osnovnom imovinom nije uvek neophodno za trgovanje derivatom koji se na nju odnosi.
- Rizik se razlikuje u zavisnosti od instrumenta. Derivati mogu omogućiti zaštitu od rizika, ali mogu uključivati i polugu, zbog koje gubici mogu biti veliki u odnosu na početno ulaganje.
Osnovnom imovinom može se trgovati na spot tržištu, odnosno uz neposrednu kupovinu ili prodaju, dok se derivatima može trgovati na organizovanim berzama ili vanberzanskom tržištu (Over-the-Counter – OTC). Ipak, način trgovanja zavisi od konkretne vrste imovine i instrumenta.
Osnovna imovina i konvertibilne hartije od vrednosti
Konvertibilne obveznice (Convertible Bonds) predstavljaju dužničke hartije od vrednosti koje pod određenim uslovima mogu biti pretvorene u akcije kompanije emitenta.
Za razliku od standardnog opcionog ili fjučers ugovora, konvertibilna obveznica je hibridni finansijski instrument koji kombinuje karakteristike duga i mogućnost konverzije u vlasnički kapital.
Akcije u koje se obveznica može pretvoriti predstavljaju osnovu za vrednovanje njene konverzione opcije. Promene cene tih akcija mogu uticati na tržišnu vrednost konvertibilne obveznice, zajedno sa kamatnim stopama, kreditnim rizikom emitenta i drugim faktorima.
Značaj osnovne imovine za investitore
Razumevanje osnovne imovine važno je za investitore koji koriste finansijske derivate za zaštitu portfelja, špekulaciju ili upravljanje izloženošću tržišnim rizicima.
Pre ulaganja potrebno je utvrditi koja imovina ili referentni pokazatelj određuje vrednost derivata, kako promene njegove vrednosti utiču na ugovor i koji dodatni faktori mogu promeniti cenu instrumenta.
Posebnu pažnju treba posvetiti riziku druge ugovorne strane kod vanberzanskih derivata, mogućnosti korišćenja finansijske poluge, likvidnosti i uslovima poravnanja.
Osnovna imovina u Srbiji
Pojam osnovne imovine relevantan je i za investitore u Srbiji koji ulažu u akcije, obveznice, robu ili strane finansijske instrumente, uključujući derivate koji se odnose na takvu imovinu.
Pre trgovanja derivatima važno je proveriti da li je konkretan instrument dostupan preko izabranog pružaoca investicionih usluga, koji su uslovi ugovora i kakvi rizici i troškovi prate ulaganje. Dostupnost i regulatorni tretman razlikuju se u zavisnosti od instrumenta i tržišta na kojem se njime trguje.
Zaključak
Underlying Asset (osnovna imovina) predstavlja sredstvo ili referentnu vrednost na kojoj se zasniva vrednost finansijskog derivata. To mogu biti akcije, obveznice, robe, valute, tržišni indeksi ili kamatne stope.
Razumevanje osnovne imovine pomaže investitorima da objasne kako promene tržišnih cena utiču na vrednost derivata, procene povezane rizike i donesu informisanije odluke o ulaganju. Ipak, vrednost derivata ne zavisi samo od osnovne imovine, već i od vrste ugovora, njegovih uslova i drugih tržišnih faktora.