Hartije od vrednosti sa promenljivim prihodom (Variable-Income Securities) predstavljaju finansijske instrumente čiji prihod ili ukupni prinos nije unapred poznat i može da se menja u zavisnosti od tržišnih kretanja, poslovnih rezultata emitenta i drugih ekonomskih faktora. Najpoznatiji primer su akcije (Shares), čiji vlasnici mogu ostvariti prihod kroz rast tržišne cene i isplatu dividendi.
Za razliku od mnogih hartija od vrednosti sa fiksnim prihodom, kod kojih su kamatne isplate uglavnom određene unapred, ulaganja sa promenljivim prihodom mogu doneti veći kapitalni dobitak, ali i značajne gubitke. Stvarni rezultat zavisi od vrste instrumenta, njegove tržišne vrednosti, uslova ulaganja i rizika povezanih sa emitentom.
Šta su Variable-Income Securities?
Variable-Income Securities je naziv koji se koristi za hartije od vrednosti kod kojih prihod ili prinos može da varira. Ovaj pojam se najčešće povezuje sa vlasničkim hartijama od vrednosti, kao što su akcije, ali se u širem kontekstu može odnositi i na druge instrumente čiji prihod nije unapred fiksiran.
Kod običnih akcija investitor kupovinom stiče vlasnički udeo u kompaniji. Njegov potencijalni prinos zavisi od promene tržišne cene akcija i eventualne isplate dividendi. Dividende nisu zagarantovane, a tržišna cena akcija može da raste ili pada, čak i kada kompanija posluje uspešno.
Važno je razlikovati promenljiv prihod (Variable Income) od promenljive kamatne stope (Variable Interest Rate). Obveznica sa promenljivom kamatnom stopom može imati unapred određenu formulu za obračun kamate, vezanu za referentnu kamatnu stopu. To je drugačije od akcije, čiji prinos zavisi od tržišne cene i eventualnih dividendi.
Primeri hartija od vrednosti sa promenljivim prihodom
Najpoznatiji primeri i povezane kategorije instrumenata uključuju:
- Obične akcije (Common Stock) – predstavljaju vlasnički udeo u kompaniji. Prinos može poticati od rasta cene akcija i dividendi.
- Povlašćene akcije (Preferred Shares) – često daju prioritet pri isplati dividendi u odnosu na obične akcije. Dividende mogu biti fiksne ili promenljive, u zavisnosti od uslova emisije.
- Akcijski ETF-ovi (Equity Exchange-Traded Funds) – fondovi kojima se trguje na berzi i koji ulažu u akcije ili prate određeni berzanski indeks. Njihova tržišna vrednost i prinos mogu da se menjaju.
- Obveznice sa promenljivom kamatnom stopom (Floating Rate Notes – FRNs) – dužnički instrumenti čija se kamata obračunava prema referentnoj stopi i ugovorenoj marži. One su povezane sa promenljivim prihodom, ali predstavljaju posebnu kategoriju dužničkih hartija od vrednosti, a ne isto što i akcije.
ETF-ovi nisu automatski hartije od vrednosti sa promenljivim prihodom u užem smislu: njihov rizik i prihod zavise od imovine u koju ulažu. Na primer, akcijski ETF i obveznički ETF mogu imati veoma različite karakteristike.
Razlika između hartija od vrednosti sa promenljivim i fiksnim prihodom
Osnovna razlika odnosi se na način ostvarivanja prinosa i uslove isplate.
Hartije od vrednosti sa promenljivim prihodom nemaju unapred zagarantovan ukupan prinos. Kod akcija investitor može ostvariti kapitalni dobitak ako proda akcije po višoj ceni nego što ih je platio, a može primiti i dividende ako ih kompanija isplaćuje. Međutim, cena akcija može pasti, a dividende mogu biti smanjene ili izostati.
Hartije od vrednosti sa fiksnim prihodom (Fixed-Income Securities), poput mnogih obveznica, obično predviđaju određene kamatne isplate ili način njihovog obračuna. Kod obveznice sa fiksnim kuponom, iznos ugovorene kamate uglavnom ostaje nepromenjen. Ipak, to ne znači da je tržišna cena obveznice stabilna niti da je povraćaj glavnice bez rizika: emitent može postati nesolventan, a investitor koji proda obveznicu pre dospeća može ostvariti dobitak ili gubitak.
Više o ovoj kategoriji pročitajte u članku Fixed-Income Securities.
Poređenje glavnih karakteristika
| Karakteristika | Promenljiv prihod | Fiksni prihod |
|---|---|---|
| Prihod | Može varirati i nije unapred zagarantovan | Često je ugovoren unapred ili se obračunava prema utvrđenoj formuli |
| Potencijal rasta | Može biti visok, ali nije zagarantovan | Kod obveznica sa fiksnim kuponom prihod od kupona je uglavnom unapred određen |
| Rizik gubitka | Tržišna cena može znatno pasti | Postoje kreditni, kamatni i tržišni rizici |
| Redovne isplate | Dividende nisu zagarantovane | Kuponske isplate zavise od uslova instrumenta i sposobnosti emitenta da ih izvrši |
| Primeri | Obične akcije i akcijski ETF-ovi | Državne i korporativne obveznice sa fiksnim kuponom |
Kako investitori ostvaruju prinos?
Kod akcija postoje dva glavna izvora potencijalnog prinosa.
1. Kapitalni dobitak (Capital Gain)
Kapitalni dobitak nastaje kada investitor proda hartiju od vrednosti po ceni višoj od nabavne cene. Ako je prodajna cena niža, investitor ostvaruje kapitalni gubitak.
Na primer, investitor kupi akciju za 40 evra i kasnije je proda za 50 evra. Pre troškova transakcije i eventualnih poreza, dobitak iznosi 10 evra po akciji, odnosno 25% u odnosu na nabavnu cenu.
2. Dividende (Dividends)
Kompanije mogu deo ostvarene dobiti raspodeliti akcionarima kroz dividende. Međutim, odluka o isplati i iznos dividende zavise od finansijskog položaja kompanije, njene politike raspodele dobiti i primenljivih pravila. Čak ni kompanija koja je ranije redovno isplaćivala dividende ne garantuje buduće isplate.
Više o tome pročitajte u članku Dividend.
Glavni rizici hartija od vrednosti sa promenljivim prihodom
Ulaganja sa promenljivim prihodom mogu pružiti mogućnost ostvarivanja značajnog prinosa, ali nose i rizike koje investitor treba da razume.
- Tržišni rizik (Market Risk) – vrednost ulaganja može pasti zbog promena ekonomskih uslova, sentimenta investitora ili kretanja na finansijskim tržištima.
- Poslovni rizik (Business Risk) – lošiji poslovni rezultati, veći troškovi ili pad tražnje mogu negativno uticati na vrednost akcija.
- Rizik likvidnosti (Liquidity Risk) – pojedine hartije od vrednosti mogu se teško prodati po željenoj ceni.
- Kamatni rizik (Interest Rate Risk) – promene kamatnih stopa mogu uticati na vrednost različitih finansijskih instrumenata, uključujući akcije i obveznice.
- Rizik gubitka kapitala – tržišna vrednost ulaganja može pasti ispod nabavne cene, a kod pojedinih investicija gubitak može biti veoma velik.
Viši potencijalni prinos ne znači automatski da će investicija doneti veću zaradu. Rezultat zavisi od kupovne cene, prodajne cene, eventualnih isplata, troškova i perioda ulaganja.
Diverzifikacija portfelja
Diverzifikacija (Diversification) podrazumeva raspodelu ulaganja na različite vrste imovine, emitente, sektore ili tržišta. Cilj je smanjenje zavisnosti ukupnog portfelja od rezultata jednog instrumenta ili jednog dela tržišta.
Investitor može kombinovati akcije i akcijske ETF-ove sa obveznicama ili drugim instrumentima. Akcije mogu pružiti veći potencijal rasta, dok kvalitetne obveznice mogu doprineti stabilnijem toku prihoda. Međutim, nijedna raspodela ne garantuje dobit niti potpuno uklanja rizik gubitka.
Primer portfelja sa akcijama i obveznicama
Pretpostavimo da investitor ima portfelj vredan 100.000 dolara i raspodeli ga na sledeći način:
- 60.000 dolara, odnosno 60%, uloži u akcije.
- 40.000 dolara, odnosno 40%, uloži u obveznice.
U prvom scenariju, akcije tokom godine ostvare prinos od 20%, dok obveznice ostvare prinos od 3%.
Prinos akcijskog dela portfelja iznosi 12% ukupne početne vrednosti portfelja, dok prinos obvezničkog dela iznosi 1,2%.
Ukupni ponderisani prinos = 12% + 1,2% = 13,2%.
Vrednost portfelja na kraju godine, bez dodatnih uplata, povlačenja i troškova, iznosi 113.200 dolara.
U drugom scenariju, akcije izgube 10%, dok obveznice ostvare prinos od 3%. Akcijski deo tada doprinosi ukupnom rezultatu sa −6 procentnih poena, a obveznički deo sa +1,2 procentna poena.
Ukupni ponderisani prinos = −6% + 1,2% = −4,8%.
Vrednost portfelja na kraju godine iznosi 95.200 dolara.
Ovaj primer pokazuje kako različita kretanja cena akcija i obveznica mogu uticati na ukupan rezultat portfelja. Stvarni rezultati mogu biti drugačiji, a korelacija između klasa imovine nije uvek ista: u određenim tržišnim uslovima i akcije i obveznice mogu istovremeno izgubiti vrednost.
Navedena raspodela od 60% u akcije i 40% u obveznice samo je ilustracija računanja ponderisanog prinosa, a ne univerzalna preporuka za investitore.
Hartije od vrednosti sa promenljivim prihodom u Srbiji
Investitori u Srbiji mogu, u zavisnosti od dostupnosti instrumenata i uslova posrednika, ulagati u domaće akcije, strane akcije i fondove kojima se trguje na berzi. Pre ulaganja važno je proveriti uslove trgovanja, naknade, valutu ulaganja, likvidnost i poreske obaveze.
Prilikom poređenja akcija i obveznica, investitori treba da razmotre i rizik emitenta, mogućnost prodaje pre dospeća, valutni rizik i način ostvarivanja prinosa. Dostupnost instrumenta preko određenog brokera ne znači da je on primeren svakom investitoru.
Zaključak
Variable-Income Securities označava hartije od vrednosti kod kojih prihod ili ukupan prinos može da varira. Akcije su najpoznatiji primer, dok se fondovi koji ulažu u akcije i pojedini instrumenti sa promenljivim kamatnim stopama mogu razmatrati kao povezane kategorije, uz uvažavanje njihovih različitih karakteristika.
Ovi instrumenti mogu pružiti mogućnost kapitalnog rasta i prihoda od dividendi, ali nose rizik pada tržišne vrednosti i gubitka kapitala. Razumevanje vrste instrumenta, izvora prinosa i rizika, kao i odgovarajuća diverzifikacija, ključni su za donošenje informisanih investicionih odluka.