Operating Cost Ratio predstavlja finansijski pokazatelj koji meri odnos operativnih troškova prema prihodu kompanije. Pokazuje koliki deo prihoda preduzeće koristi za pokrivanje troškova povezanih sa redovnim poslovanjem.
U najjednostavnijem obliku, formula glasi:
Operating Cost Ratio = Operating Costs ÷ Revenue × 100
Niži odnos znači da operativni troškovi čine manji deo prihoda, dok viši odnos znači da veći deo prihoda odlazi na pokrivanje operativnih troškova.
Međutim, ovaj pokazatelj treba tumačiti u kontekstu industrije, poslovnog modela i definicije operativnih troškova koja se koristi.
Kako se izračunava Operating Cost Ratio?
Osnovna formula je:
Operating Cost Ratio = Operating Costs ÷ Revenue × 100
gde su:
- Operating Costs – troškovi povezani sa redovnim poslovanjem;
- Revenue – prihod koji kompanija ostvaruje.
Primer
Pretpostavimo da kompanija ima:
- prihod od 2.000.000 USD;
- operativne troškove od 800.000 USD.
Operating Cost Ratio iznosi:
800.000 ÷ 2.000.000 × 100 = 40%
To znači da operativni troškovi predstavljaju 40% prihoda kompanije.
Preostalih 60% ne predstavlja automatski neto dobit, jer se iz prihoda mogu pokrivati i druge stavke, u zavisnosti od strukture finansijskih izveštaja i načina obračuna.
Šta uključuje Operating Costs?
Operating Costs predstavljaju troškove nastale u vezi sa redovnim poslovanjem kompanije.
Mogu uključivati:
- troškove zaposlenih;
- zakup poslovnog prostora;
- troškove prodaje i marketinga;
- administrativne troškove;
- komunalne troškove;
- osiguranje;
- IT i tehnološke usluge;
- troškove održavanja;
- druge troškove koji nastaju u okviru redovnog poslovanja.
Tačan sastav Operating Costs zavisi od poslovnog modela i računovodstvenog prikaza.
Kod pojedinih industrija termin Operating Cost može imati šire ili drugačije značenje. Zato je pri poređenju kompanija važno proveriti koje su stavke uključene u obračun.
Šta pokazuje Operating Cost Ratio?
Operating Cost Ratio pokazuje koliki deo prihoda odlazi na operativne troškove.
Na primer:
- 20% znači da operativni troškovi čine 20% prihoda;
- 40% znači da čine 40%;
- 70% znači da čine 70%.
Ako se odnos smanjuje, to može značiti da kompanija ostvaruje prihod uz relativno niže operativne troškove.
Ako se povećava, operativni troškovi rastu brže od prihoda ili prihod opada brže od troškova.
Ipak, promena pokazatelja ne treba automatski tumačiti kao poboljšanje ili pogoršanje poslovanja. Na primer, povećanje troškova može biti posledica ulaganja u rast, nove zaposlene, tehnologiju ili širenje poslovanja.
Operating Cost Ratio i Operating Ratio
Operating Cost Ratio je veoma blizak terminu Operating Ratio i u mnogim izvorima može se koristiti za veoma sličan ili isti odnos.
Operating Ratio se najčešće koristi za izražavanje odnosa operativnih troškova prema prihodu ili prodaji. Međutim, njegova konkretna formula može da se razlikuje između industrija i izvora.
Zbog toga se Operating Cost Ratio može posmatrati kao uži ili alternativni naziv za odnos operativnih troškova i prihoda, dok je Operating Ratio širi i češće korišćen termin.
Kod svakog izvora treba proveriti šta se tačno podrazumeva pod Operating Costs.
Operating Cost Ratio i Operating Expense Ratio
Operating Cost Ratio i Operating Expense Ratio su veoma bliski pokazatelji.
Oba se u osnovi koriste za poređenje operativnih troškova sa prihodima:
Operating Cost Ratio = Operating Costs ÷ Revenue × 100
Operating Expense Ratio = Operating Expenses ÷ Revenue × 100
U mnogim slučajevima mogu dati isti rezultat ako se Operating Costs i Operating Expenses definišu na isti način.
Međutim, termin cost može imati šire značenje od termina expense, zavisno od konteksta. Zbog toga ih ne treba automatski smatrati apsolutno identičnim u svakom finansijskom izvoru.
Operating Cost Ratio i Operating Expenses
Važno je razlikovati Operating Cost Ratio od samih Operating Expenses.
Operating Expenses predstavljaju iznos operativnih troškova, dok Operating Cost Ratio pokazuje njihov odnos prema prihodu.
Na primer, dve kompanije mogu imati:
- Kompanija A: operativni troškovi = 500.000 USD;
- Kompanija B: operativni troškovi = 500.000 USD.
Ako kompanija A ima prihod od 1.000.000 USD, njen odnos je:
500.000 ÷ 1.000.000 = 50%
Ako kompanija B ima prihod od 2.000.000 USD:
500.000 ÷ 2.000.000 = 25%
Iako imaju isti iznos operativnih troškova, njihov Operating Cost Ratio je različit.
Zato odnos prema prihodu daje dodatnu informaciju koju sam iznos troškova ne pokazuje.
Operating Cost Ratio i Operating Margin
Operating Cost Ratio je povezan sa Operating Margin, ali ova dva pokazatelja nisu isto.
Operating Cost Ratio meri deo prihoda koji odlazi na operativne troškove.
Operating Margin meri deo prihoda koji ostaje kao Operating Income, odnosno operativna dobit.
Na primer, ako su prihod i operativni troškovi:
- prihod = 1.000.000 USD;
- operativni troškovi = 300.000 USD.
Operating Cost Ratio iznosi:
300.000 ÷ 1.000.000 × 100 = 30%
Ako se pretpostavi da je 300.000 USD ukupan iznos troškova koji se oduzima od prihoda u datom pojednostavljenom primeru, operativna dobit iznosi 700.000 USD, odnosno Operating Margin je 70%.
U stvarnim finansijskim izveštajima odnos nije uvek ovako jednostavan, jer zavisi od toga koje se stavke uključuju u troškove i kako se računovodstveno klasifikuju.
Zašto je Operating Cost Ratio važan?
Operating Cost Ratio može pomoći u analizi:
- troškovne efikasnosti;
- promene troškova kroz vreme;
- odnosa troškova i prihoda;
- operativne profitabilnosti;
- poslovnog modela kompanije.
Posebno je koristan kada se posmatra kroz više perioda.
Na primer, ako je odnos:
- godine = 45%;
- godine = 42%;
- godine = 39%,
to pokazuje da su operativni troškovi činili sve manji procenat prihoda.
Međutim, za pravilno tumačenje potrebno je pogledati i rast prihoda, profitne marže i strukturu troškova.
Poređenje kompanija
Operating Cost Ratio može biti koristan za poređenje kompanija, ali najbolje rezultate daje kada se porede preduzeća sa sličnim poslovnim modelom.
Na primer, kompanija koja pruža profesionalne usluge može imati potpuno drugačiju strukturu troškova od proizvodne kompanije.
Zato nije dovoljno reći da je određeni odnos „dobar“ ili „loš“ bez uzimanja u obzir:
- industrije;
- veličine kompanije;
- poslovnog modela;
- faze razvoja kompanije;
- računovodstvenih pravila;
- strukture troškova.
Ograničenja Operating Cost Ratio
Ovaj pokazatelj ima nekoliko važnih ograničenja.
Različite definicije troškova
Kompanije i izvori mogu različito klasifikovati pojedine troškove. Zbog toga dva naizgled ista pokazatelja ne moraju biti potpuno uporediva.
Različite industrije
Troškovna struktura proizvodne, bankarske, tehnološke i trgovačke kompanije može biti veoma različita.
Ne pokazuje kvalitet ulaganja
Veći operativni troškovi mogu biti posledica ulaganja u budući rast. Sam odnos ne pokazuje da li su ti izdaci ekonomski opravdani.
Ne pokazuje novčani tok
Operating Cost Ratio je pokazatelj zasnovan na odnosu troškova i prihoda. Ne treba ga poistovećivati sa Operating Cash Flow, jer računovodstveni troškovi i gotovinski tok nisu ista kategorija.
Operating Cost Ratio u Srbiji
U Srbiji se ovaj pokazatelj može koristiti za internu analizu poslovanja i poređenje finansijskih rezultata kompanije kroz različite periode.
Kod kompanija koje primenjuju MSFI/IFRS, potrebno je proveriti način klasifikacije i prikazivanja troškova u finansijskim izveštajima.
Posebno je važno razlikovati rashod od stvarnog novčanog izdatka. Na primer, amortizacija može biti računovodstveni rashod, ali ne predstavlja tekući gotovinski odliv u periodu u kojem se priznaje.
Zbog toga Operating Cost Ratio treba analizirati zajedno sa bilansom uspeha i izveštajem o tokovima gotovine.
Zaključak
Operating Cost Ratio je finansijski pokazatelj koji meri odnos operativnih troškova prema prihodu kompanije.
Osnovna formula je:
Operating Cost Ratio = Operating Costs ÷ Revenue × 100
Pokazatelj se koristi za analizu troškovne strukture i operativne efikasnosti, kao i za praćenje promena odnosa troškova i prihoda kroz vreme.
Operating Cost Ratio je veoma blizak terminima Operating Ratio i Operating Expense Ratio, ali konkretna definicija i obuhvat troškova mogu zavisiti od industrije i izvora. Zato je pri poređenju uvek potrebno proveriti koje su stavke uključene u obračun.