Cena koštanja proizvedene robe, trošak proizvedene robe
Šta je cena koštanja proizvedene robe?
Cena koštanja proizvedene robe Cost of Goods Manufactured se odnosi na sve troškove proizvodnje, koji uključuju direktan rad, indirektan rad, sirovine i režijske troškove.Svaka kompanija je dužna da redovno izračunava i prati svoje proizvodne troškove. Na taj način se mogu sagledati problemi u proizvodnji i pronaći rešenja koja utiču na povećanje profitabilnosti.
Kako se izračunavanje cena koštanja proizvedene robe?
Cena koštanja proizvedene robe = Početne zalihe nedovršene proizvodnje + Ukupni troškovi proizvodnje – Krajnje zalihe nedovršene proizvodnje
COGM = Beginning WIP inventory + Total manufacturing cost – Ending WIP inventory
* Work-in-Progress (WIP) – nedovršena proizvodnje
Da bi se izračunala vrednost cene koštanja proizvedene robe potrebno je odrediti period za koji se COGM računa, troškove direktnih materijala, rada i režijske troškove.
Period za koji se izračunava COGM
Prvo je potrebno odrediti period za koji se izračunava COGM. Izabrani period varira u zavisnosti od vrste kompanije za koju se vrši obračun. Na primer, maloprodaje koje prodaju prehrambene kvarljive proizvode često računaju svoj COGM dnevno, nedeljno ili mesečno. Nasuprot tome, veće kompanije ili fabrike koje proizvode trajniju robu mogu ga računati kvartalno ili godišnje.
Zatim se određuje početne zalihe nedovršene proizvodnje, a to je vrednost proizvoda koji su još u proizvodnji. Kompanije određuju ove vrednosti na kraju ili na početku novog poslovnog perioda. Na primer, ako je kompanija proizveli 10.000 proizvoda u toku meseca, ali tek treba da završi 2.500 od tih 10.000, njihove početne zalihe nedovršene proizvodnje za novi mesec su 2.500 proizvoda.
Troškovi direktnih materijala
Ovo se odnosi na cenu sirovina koje kompanija koristi u proizvodnji robe. To mogu biti i direktni i indirektni materijali. Kompanije takođe vode računa o zalihama sirovina koje čekaju da se upotrebe u proizvodnji. Na primer, kada kompanije kupuju sirovine za magacin, knjiži ih na potražnoj strani računa zaliha sirovina, a kada uzima sirovine za proizvodnju, ona ih knjiži na dugovnoj strani zaliha sirovina.
Formula direktnih materijala
Direktni materijali korišćeni u proizvodnji = Početne zalihe sirovina + Nabavka sirovina – Krajnje zalihe sirovina
Direct materials used in production = Beginning raw materials inventory + Raw materials purchases – Ending raw materials inventory
Rad
Trošak rada se odnosi na iznos kojim kompanija plaća svoje zaposlene – plate, provizije, bonusi i druge beneficije za rad. Trošak rada se obračunava množenjem broja sati koje zaposleni provedu na poslu sa satnicom kompanije, a na to se dodaju troškovi prekovremenog rada i drugi troškovi po ugovorima o plaćanju zaposlenima.
Režijski (opšti) troškovi proizvodnje
Režijski troškovi Overheads (Fixed Costs) su tekući poslovni troškove koji nisu direktno vezani za stvaranje proizvoda ili usluga.
Primeri režijskih troškova
Najčešći režijski troškovi koje svako preduzeće ima su:
- Zakupnina je trošak koji preduzeće plaća za korišćenje poslovnog prostora.
- Administrativni troškovi su, na primer, naknade za reviziju, pravne takse, plate zaposlenih i troškovi zabave.
- Komunalne usluge uključuju troškove vode, gasa, struje, interneta, kanalizacije i telefonskih usluga.
- Osiguranje je trošak preduzeća kjim se štiti od finansijskih gubitaka.
- Primer troškova prodaje i marketing uključuju promotivne materijale, sajmove, plaćene reklame, plate prodavaca i provizije za prodajno osoblje.
- Popravka i održavanje motornih vozila i mašina
Određivanje krajnjih zaliha nedovršene proizvodnje
Krajnje zalihe nedovršene proizvodnje se mogu izračunati po formuli izvedenoj iz formule cene koštanja proizvedene robe:
Krajnje zalihe nedovršene proizvodnje = Početne zalihe nedovršene proizvodnje + Ukupni troškovi proizvodnje – Cena koštanja proizvedene robe
Ending WIP inventory = Beginning WIP inventory + Total manufacturing cost – COGM
Primer:
Ako kompanija započne mesec sa početnim zalihama nedovršene proizvodnje od 20.000 USD, ima ukupne troškove proizvodnje od 70.000 USD i cenu koštanja proizvedene robe od 66.000 USD obračun je sledeći:
Krajnje zalihe nedovršene proizvodnje = 20.000 USD + 70.000 USD – 66.000 USD = 24.000 USD
Korišćenje COGM-a za određivanje cene koštanja prodate robe (COGS)
COGM se koristi za obračun cene koštanja prodate robe Cost of Goods Sold (COGS). Kada se roba proda na osnovu COGM se obračunava cena koštanja prodate robe. Nakon što kompanija izračuna svoj COGM za godinu dana, ovu vrednost prenosi na račun zaliha gotovih proizvoda. Ovo su konačne zalihe gotove robe i usluga spremnih za prodaju. Vrednost zaliha i COGM se mogu koristiti za odredjivanje cene koštanja prodate robe. Kao i druge zalihe, zalihe gotovih proizvoda takođe imaju početno stanje za robu koja nije prodata pre početka poslovne godine i krajnje stanje za robu koja nije prodata na kraju poslovne godine.
Važnost izračunavanja COGM
Izračunavanja COGM omogućuje kompanijama da procene svoju profitabilnost. Visina dobiti koju kompanija ostvaruje zavisi od razlike između njenih prihoda i rashoda . Zbog toga kompanije izračunavaju COGM da bi pratile svoje proizvodne troškove i utvrdile da li su previsoki u odnosu prihod.
Takođe COGM omogućuje poređenje profitabilnosti sa drugim kompanijama. Na primer, kompanija ostvaruje 100.000 dolara prihoda od prodaje i ima Cost of Goods Sold (COGS) od 75.000 dolara, dok druga kompanija ostvaruje prihod od prodaje od 85.000 dolara sa COGS od 40.000 dolara. Iako prva kompanija ostvaruje veću prodaju, druga kompanija je profitabilnija.
