Forward Contract, odnosno terminski ugovor, jeste bilateralni, vanberzanski (OTC) derivat kojim se dve ugovorne strane obavezuju da će kupiti ili prodati određenu baznu aktivu po unapred dogovorenoj ceni na budući datum. Za razliku od fjučersa, kojima se trguje na organizovanim berzama, forward ugovori se privatno ugovaraju između dve strane i mogu se prilagoditi njihovim konkretnim potrebama.
Forward ugovori se najčešće koriste za hedžing, odnosno zaštitu od nepovoljnih promena cena robe, deviznih kurseva, kamatnih stopa ili drugih tržišnih promenljivih. Njihova važna karakteristika je što se mogu prilagoditi po količini, datumu dospeća, baznoj aktivi i načinu poravnanja. Istovremeno, pošto nisu standardizovani i uglavnom nisu garantovani kroz centralnu klirinšku instituciju, nose značajan rizik druge ugovorne strane (counterparty risk).
Šta je Forward Contract?
Forward Contract je ugovor između dve strane o budućoj kupovini ili prodaji određene bazne aktive po unapred dogovorenoj terminskoj ceni (forward price).
Bazna aktiva može biti, na primer:
- roba, poput nafte, gasa, pšenice ili zlata;
- valuta;
- akcija ili drugi finansijski instrument;
- kamatna stopa ili drugi finansijski pokazatelj.
Kupac forward ugovora zauzima dugu poziciju (long position), dok prodavac zauzima kratku poziciju (short position).
Ako tržišna cena bazne aktive na datum dospeća bude viša od ugovorene forward cene, duga pozicija ima ekonomsku korist, dok kratka pozicija trpi gubitak. Ako tržišna cena bude niža od forward cene, situacija je obrnuta.
Ključne karakteristike Forward ugovora
Za razliku od standardizovanih berzanskih derivata, forward ugovori se privatno pregovaraju između ugovornih strana. Ugovor obično definiše:
- baznu aktivu koja se kupuje ili prodaje;
- količinu ili nominalni iznos;
- forward cenu;
- datum dospeća;
- način poravnanja;
- mesto i uslove isporuke, kada postoji fizička isporuka.
Pošto se ugovor prilagođava potrebama ugovornih strana, forward može imati uslove koji nisu dostupni kod standardizovanih berzanskih ugovora.
Kako se poravnava Forward Contract?
Forward ugovor se može poravnati na dva osnovna načina.
Fizičkim poravnanjem jedna strana isporučuje ugovorenu baznu aktivu, dok druga plaća ugovorenu cenu.
Gotovinskim poravnanjem ne dolazi do fizičke isporuke aktive. Umesto toga, jedna strana drugoj plaća razliku između ugovorene forward cene i relevantne tržišne ili spot cene, u skladu sa uslovima ugovora.
Zbog toga nije precizno tvrditi da se svaki forward završava fizičkom isporukom.
Forward Contract i terminska cena
Forward cena (forward price) jeste cena po kojoj su ugovorne strane unapred dogovorile buduću transakciju.
Na primer, proizvođač može danas ugovoriti prodaju 10.000 barela nafte po 75 USD po barelu za isporuku za šest meseci.
Ako tržišna cena na datum dospeća padne na 65 USD, prodavac je zaštićen od tog pada jer je ugovorio cenu od 75 USD. Ako cena poraste na 85 USD, prodavac neće ostvariti korist od celog tog rasta jer je obavezan da proda po ugovorenim uslovima.
Ovo pokazuje osnovnu svrhu forward ugovora: smanjenje neizvesnosti buduće cene, a ne ostvarivanje maksimalne moguće tržišne dobiti.
Primer Forward ugovora
Pretpostavimo da kompanija A očekuje da će za šest meseci morati da kupi 1.000 jedinica određene robe.
Trenutna spot cena iznosi 100 USD po jedinici, ali kompanija želi da se zaštiti od mogućeg rasta cene. Sa dobavljačem sklapa Forward Contract po ceni od 105 USD po jedinici, sa dospećem za šest meseci.
Ukupna ugovorena vrednost iznosi:
1.000 × 105 USD = 105.000 USD
Ako tržišna cena na datum dospeća bude 120 USD, kompanija je ugovorom zaštitila nabavnu cenu na 105 USD po jedinici.
Ako tržišna cena bude 95 USD, kompanija i dalje mora da poštuje uslove forward ugovora i ne može jednostavno kupiti robu po nižoj tržišnoj ceni, osim ako ugovor predviđa drugačije.
Za šta se koriste Forward ugovori?
Forward ugovori se prvenstveno koriste za hedžing i upravljanje finansijskim rizikom.
Zaštita od valutnog rizika
Kompanije koje posluju međunarodno mogu koristiti valutne forward ugovore kako bi unapred odredile kurs po kojem će u budućnosti kupiti ili prodati određenu valutu.
Na primer, kompanija iz Srbije koja za šest meseci treba da plati robu u evrima može koristiti odgovarajući valutni ugovor kako bi smanjila neizvesnost povezanu sa promenom kursa.
Zaštita od promene cena robe
Proizvođači i kupci robe mogu koristiti forward ugovore kako bi unapred definisali cenu buduće transakcije.
To je naročito značajno u industrijama u kojima cene mogu značajno oscilirati, kao što su:
- nafta i energenti;
- poljoprivredne sirovine;
- metali;
- druge industrijske sirovine.
Upravljanje kamatnim rizikom
Određeni forward ugovori mogu se koristiti i za upravljanje rizikom promene kamatnih stopa. Takvi aranžmani omogućavaju kompanijama i finansijskim institucijama da unapred definišu određene finansijske uslove za budući period.
Forward Contract i Futures Contract
Forward i futures ugovori imaju sličnu osnovnu svrhu — omogućavaju ugovaranje buduće transakcije po unapred određenim uslovima — ali se značajno razlikuju.
| Karakteristika | Forward Contract | Futures Contract |
|---|---|---|
| Tržište | OTC | Organizovana berza |
| Standardizacija | Prilagođen ugovornim stranama | Standardizovan |
| Uslovi ugovora | Fleksibilni | Unapred definisani |
| Kliring | Obično bez centralne klirinške institucije | Centralni kliring |
| Rizik druge ugovorne strane | Veći | Smanjen kroz klirinški sistem |
| Poravnanje | Prema uslovima ugovora, često o dospeću | Standardizovano, uz dnevno poravnanje |
| Prilagođavanje potrebama korisnika | Visoko | Ograničeno |
Najvažnija razlika je u tome što je forward privatno ugovoren i prilagodljiv, dok je futures standardizovan berzanski ugovor.
Rizici Forward ugovora
Iako forward ugovori mogu biti veoma korisni za hedžing, oni nisu bez rizika.
Rizik druge ugovorne strane
Pošto se forward ugovor zaključuje direktno između dve strane, postoji mogućnost da jedna strana ne ispuni svoje obaveze. Ovo se naziva counterparty risk, odnosno rizik druge ugovorne strane.
Tržišni rizik
Ako se tržišna cena promeni u suprotnom smeru od očekivanja, jedna strana može imati značajan gubitak u odnosu na trenutnu tržišnu cenu.
Rizik likvidnosti
Pošto forward ugovori nisu standardizovani i ne trguju se na organizovanoj berzi, njihovo zatvaranje ili prenos na treću stranu može biti teži nego kod standardizovanih futures ugovora.
Rizik ugovorne strukture
Pošto se uslovi forward ugovora individualno pregovaraju, važno je pažljivo definisati količinu, cenu, datum dospeća, način poravnanja i ostale ugovorne obaveze.
Prednosti Forward ugovora
Glavne prednosti uključuju:
- fleksibilnost u određivanju količine i datuma;
- mogućnost prilagođavanja ugovora konkretnim potrebama;
- zaštitu od nepovoljnih promena cena;
- mogućnost upravljanja valutnim, robnim i kamatnim rizikom;
- unapred poznate uslove buduće transakcije.
Nedostaci Forward ugovora
Najvažniji nedostaci su:
- rizik neizvršenja obaveze druge ugovorne strane;
- manja likvidnost u odnosu na berzanske futures ugovore;
- složenije zatvaranje ili prenos ugovora;
- mogućnost gubitka ako se tržište razvije povoljnije od ugovorene cene;
- potreba za detaljnim ugovornim uslovima.
Forward Contract u Srbiji
U Srbiji se forward ugovori mogu koristiti prvenstveno za upravljanje valutnim rizikom, naročito kod kompanija koje imaju prihode ili obaveze u stranim valutama.
Na primer, kompanija koja očekuje priliv ili plaćanje u evrima može sa finansijskom institucijom ugovoriti buduću transakciju po unapred dogovorenom kursu. Time može smanjiti neizvesnost budućih novčanih tokova izazvanu promenom deviznog kursa.
Za domaće kompanije forward može biti koristan deo šire strategije upravljanja finansijskim rizicima, ali konkretni uslovi zavise od ugovora, finansijske institucije i vrste bazne aktive.
Zaključak
Forward Contract (Terminski ugovor) je fleksibilan OTC derivat kojim dve strane unapred ugovaraju kupovinu ili prodaju bazne aktive po određenoj ceni na budući datum. Za razliku od futures ugovora, forward se privatno pregovara i može se prilagoditi potrebama ugovornih strana.
Najčešća primena je hedžing, odnosno smanjenje neizvesnosti povezane sa promenama cena robe, deviznih kurseva i kamatnih stopa. Međutim, njegova fleksibilnost dolazi uz veći rizik druge ugovorne strane i manju likvidnost u odnosu na standardizovane berzanske derivate.