U savremenom poslovanju, termin assignment označava pravni mehanizam prenosa imovine sa jednog subjekta na drugi. Ovaj proces najčešće obuhvata promenu poverioca, gde novi entitet preuzima sva prava iz originalnog ugovora.
Šta je asignacija u finansijama i trgovini?
Asignacija (upućivanje) i ustupanje (cesija) predstavljaju dva različita pravna i finansijska modela namirenja obaveza:
- Pravni prenos prava: Označava pismeni prenos imovine sa jedne strane na drugu.
- Izvršenje opcionog ugovora (option contract): Nastaje kada kupac iskoristi svoje pravo i ustupa prodavcu obavezu ispunjenja ugovora.
- Ustupanje imovinskih prava: Primalac uplate može ustupiti prava naplate banci ili preneti vlasništvo nad žigom i nekretninom.
Finansijski oblici ustupanja u praksi
Ustupanje potraživanja i prava primenjuje se kroz nekoliko ključnih segmenata finansijskog poslovanja:
1. Ustupanje zarade
Ovaj mehanizam predstavlja vid prinudne naplate obaveza direktno sa računa zaposlenog. Sudovi izdaju naloge kada pojedinci kasne sa plaćanjem alimentacije, poreza ili kredita. Novac se odbija od plate i automatski usmerava zajmodavcu bez dodatnog pristanka dužnika.
2. Hipotekarni ugovori
Finansijske institucije često prodaju hipoteke trećim licima radi oslobađanja kapitala. Dokument o ustupanju detaljno definiše prenos i sadrži uputstva za buduća plaćanja koja zajmoprimac mora da prati prema novom poveriocu.
3. Prenos zakupa
Kada zakupac želi da raskine ugovor pre roka, on može preneti obavezu plaćanja na novog zakupca. Sa druge strane, vlasnik nekretnine može ustupiti prihod od zakupnine hipotekarnom zajmodavcu kao obezbeđenje u slučaju bankrota.
4. Trgovina opcijama
Kada se vrši opcioni ugovor, assignment u trgovini opcijama predstavlja automatsku obavezu prodavca da kupi ili proda osnovnu imovinu. Ovo se dešava u trenutku kada kupac odluči da iskoristi svoje pravo po ugovorenoj ceni.
U opticaju na berzi, ustupanje obaveza se direktno razlikuje prema vrsti ugovora:
- Kupovna opcija (Call): Pisac opcije ima obavezu da proda osnovne akcije po unapred ugovorenoj ceni izvršenja.
- Prodajna opcija (Put): Prodavac je u obavezi da kupi osnovnu imovinu kada kupac odluči da aktivira svoje pravo.
Ključne razlike: Asignacija vs. Cesija
Iako se oba instituta koriste za namirenje potraživanja i regulisanje dugova u poslovanju, oni funkcionišu na potpuno različitim pravnim osnovama. Glavna razlika leži u tome da li se prenosi samo pravo na naplatu ili se uključuje treće lice koje preuzima obavezu plaćanja.
Uporedni pregled glavnih karakteristika
- Broj učesnika u poslu: Kod cesije učestvuju isključivo dva lica (stari i novi poverilac), dok asignacija obavezno uključuje tri strane u proces namirenja.
- Promena unutar ugovora: Cesijom se direktno menja ličnost poverioca, dok kod asignacije dužnik ostaje isti, ali dobija nalog da plati drugom licu.
- Pristanak samog dužnika: Kod cesije nije potreban pristanak dužnika (on se samo obaveštava), dok kod asignacije upućeno lice mora izjaviti da prihvata nalog.
Kako ovi instituti funkcionišu u praksi?
1. Cesija (Ustupanje potraživanja)
Cesija predstavlja ugovor kojim dosadašnji poverilac (cedent) prenosi svoje potraživanje na novog poverioca (cesionara). Dužnik (cesus) ostaje isti, ali sada svoj dug isplaćuje novom poveriocu.
- Primer iz prave prakse: Ako firma “A” duguje firmi “B” novac, firma “B” može prodati to potraživanje banci. Firma “A” tada svoj dug plaća direktno banci, bez obzira na to da li se sa tim prvobitno slagala ili ne.
2. Asignacija (Upućivanje)
Asignacija je pravni posao kojim jedno lice (asignant) upućuje drugo lice (asignata) da za njegov račun izvrši uplatu trećem licu (asignataru). Ovde se zapravo spajaju dva odvojena duga kroz jednu transakciju.
- Zatvaranje dugova u trouglu: Koristi se kada firma “A” duguje firmi “B”, a istovremeno firma “C” duguje firmi “A”. Firma “A” tada izdaje nalog firmi “C” da plati direktno firmi “B”, čime se automatski zatvaraju oba duga.