Assignment je pravni i poslovni termin koji označava prenos određenog prava, potraživanja ili ugovornog interesa sa jednog lica na drugo. U zavisnosti od konteksta, može se odnositi na ustupanje potraživanja, prenos ugovornih prava ili prenos drugih imovinskih prava.
U poslovanju se termin Assignment najčešće koristi kada jedna strana prenosi svoje pravo na drugu stranu. Na primer, poverilac može ustupiti svoje potraživanje drugom licu, koje time postaje novi poverilac.
Važno je razlikovati Assignment od pojmova cesija (ustupanje potraživanja) i asignacija (upućivanje). Iako se u svakodnevnom govoru ponekad koriste kao sinonimi, radi se o različitim pravnim institutima.
Šta znači Assignment?
U najširem smislu, Assignment predstavlja prenos prava ili interesa sa jednog subjekta na drugi.
Lice koje prenosi pravo naziva se assignor, dok se lice koje pravo prima naziva assignee.
Na primer, ako kompanija A ima potraživanje od kompanije B i to potraživanje prenese kompaniji C, kompanija A je assignor, kompanija C je assignee, dok kompanija B ostaje dužnik.
Nakon prenosa, kompanija C stiče pravo da potražuje novac od kompanije B, u skladu sa uslovima ugovora i važećim pravom.
Assignment se može odnositi na različite vrste prava, uključujući:
- novčana potraživanja;
- prava iz ugovora;
- prihode od zakupa;
- određena prava iz finansijskih instrumenata;
- druga imovinska prava koja se mogu preneti.
Međutim, ne može se svako pravo automatski preneti. Mogućnost prenosa može biti ograničena zakonom, prirodom prava ili samim ugovorom između stranaka.
Assignment i cesija: koja je razlika?
Cesija (ustupanje potraživanja) predstavlja jedan od najčešćih oblika Assignment-a.
Kod cesije postoje tri uloge:
- Cedent – dosadašnji poverilac koji prenosi potraživanje;
- Cesionar – novi poverilac koji prima potraživanje;
- Cesus – dužnik prema kome potraživanje postoji.
Na primer, firma A duguje firmi B 100.000 evra. Firma B može, pod uslovima predviđenim zakonom, ustupiti to potraživanje firmi C.
U tom slučaju:
Firma B → prenosi potraživanje → Firma C
Firma A i dalje ostaje dužnik, ali se pravo na naplatu prenosi sa firme B na firmu C.
Zato se može reći da je cesija specifičan oblik prenosa potraživanja, dok je Assignment širi pojam koji može obuhvatiti različite vrste prenosa prava.
Assignment i asignacija nisu isto
Posebno je važno razlikovati Assignment od asignacije.
Asignacija je pravni institut u kome jedno lice upućuje drugo lice da izvrši određeno plaćanje trećem licu. Za razliku od cesije, asignacija ne predstavlja jednostavan prenos postojećeg potraživanja sa jednog poverioca na drugog.
U pojednostavljenom primeru:
- Firma A duguje firmi B;
- Firma B duguje firmi C;
- Firma B može uputiti firmu A da novac koji duguje firmi B plati direktno firmi C.
Na taj način se može omogućiti namirenje više međusobno povezanih obaveza.
Zbog toga Assignment, cesija i asignacija ne treba koristiti kao međusobno zamenljive termine.
Kako Assignment funkcioniše u poslovanju?
Postupak prenosa prava zavisi od vrste prava koje se prenosi i ugovora između strana.
U tipičnom slučaju:
- Postojeće pravo ili potraživanje pripada prvobitnom nosiocu prava.
- Assignor odlučuje da to pravo prenese na drugo lice.
- Strane zaključuju odgovarajući ugovor ili drugi pravni dokument.
- Assignee stiče preneto pravo pod uslovima utvrđenim ugovorom i zakonom.
- Ako je potrebno, dužnik ili druga zainteresovana strana obaveštava se o izvršenom prenosu.
Kod prenosa potraživanja posebno je važno da dužnik zna kome treba da izvrši buduće plaćanje.
Primer Assignment-a u poslovanju
Pretpostavimo da kompanija A ima potraživanje od kompanije B u iznosu od 50.000 evra.
Kompaniji A je potreban novac odmah, pa svoje potraživanje ustupa kompaniji C.
Nakon prenosa:
- kompanija A je assignor;
- kompanija C je assignee;
- kompanija B je dužnik.
Kompanija C sada ima pravo da, u skladu sa uslovima prenosa, naplati potraživanje od kompanije B.
Ovakav model može se koristiti u različitim poslovnim situacijama, uključujući finansiranje, faktoring i druge transakcije u kojima se potraživanja prenose na drugo lice.
Assignment potraživanja i faktoring
Prenos potraživanja može imati važnu ulogu i u faktoringu.
Kod faktoringa kompanija može preneti svoja potraživanja prema kupcima faktoru, odnosno finansijskoj instituciji ili drugom pružaocu faktoring usluge. Kompanija na taj način može brže doći do novca, umesto da čeka da kupci izmire svoje obaveze.
Assignment potraživanja zato može biti deo šireg procesa upravljanja obrtnim kapitalom i likvidnošću.
Assignment u trgovini opcijama
Termin assignment ima posebno značenje i u trgovanju opcijama.
Kod opcija, kupac ima pravo da izvrši opciju, dok prodavac opcije ima odgovarajuću obavezu. Kada kupac izvrši opciju, dolazi do assignment-a, odnosno dodeljivanja obaveze jednom od prodavaca opcije.
Kod call opcije, izvršenje opcije može dovesti do obaveze prodavca da isporuči osnovnu imovinu ili izvrši odgovarajuću obavezu prema uslovima ugovora.
Kod put opcije, prodavac opcije može biti obavezan da kupi osnovnu imovinu po izvršnoj ceni.
Kod berzanskih opcija proces assignment-a obično se sprovodi kroz sistem klirinške kuće, koja određuje kojem prodavcu opcije će biti dodeljena obaveza.
Zato assignment kod opcija ima drugačije značenje od Assignment-a u kontekstu prenosa potraživanja ili ugovornih prava.
Assignment, cesija i asignacija – najvažnije razlike
| Pojam | Suština | Tipična uloga |
|---|---|---|
| Assignment | Prenos prava ili ugovornog interesa | Prenos određenog prava sa jedne strane na drugu |
| Cesija | Ustupanje potraživanja | Promena poverioca |
| Asignacija | Upućivanje na izvršenje plaćanja | Jedno lice upućuje drugo da plati trećem |
| Assignment kod opcija | Dodela obaveze prodavcu opcije | Nastaje nakon izvršenja opcije |
Najvažnija razlika je u tome što cesija prenosi potraživanje, dok asignacija predstavlja mehanizam upućivanja na izvršenje određene obaveze. Assignment je širi termin i njegovo precizno značenje zavisi od pravnog i poslovnog konteksta.
Assignment u Srbiji
U poslovanju u Srbiji najbliži pravni pojam za assignment of receivables jeste ustupanje potraživanja (cesija).
Kod poslovnih transakcija važno je razlikovati prenos potraživanja od prenosa celokupnog ugovora. Prenos samog potraživanja ne mora automatski značiti da su na novog subjekta prenete i sve obaveze i prava iz osnovnog ugovora.
Zato se kod konkretne transakcije mora proveriti šta se tačno prenosi, da li je prenos dozvoljen, da li je potrebna saglasnost druge ugovorne strane i koje obaveze ostaju na prvobitnim ugovornim stranama.
Kod složenijih poslovnih transakcija pravni tretman zavisi od konkretnog ugovora i primenljivih propisa, pa se ne treba oslanjati samo na opštu definiciju termina Assignment.
Zaključak
Assignment označava prenos određenog prava, potraživanja ili ugovornog interesa sa jednog lica na drugo. U poslovnom svetu često se odnosi na ustupanje potraživanja, ali njegov značaj zavisi od konkretnog pravnog i finansijskog konteksta.
Najvažnije je razlikovati Assignment od cesije i asignacije. Cesija predstavlja konkretan oblik ustupanja potraživanja, dok asignacija funkcioniše kao upućivanje na izvršenje plaćanja između više učesnika.
U finansijama se termin Assignment koristi i kod trgovanja opcijama, gde označava dodeljivanje obaveze prodavcu opcije nakon što kupac izvrši svoje pravo.