Debt Service Ratio (DSR): Koeficijent servisiranja duga i kako se računa

Debt Service Ratio (DSR), odnosno koeficijent servisiranja duga, predstavlja finansijski pokazatelj koji meri koliki deo prihoda zajmoprimca odlazi na otplatu duga i povezane obaveze tokom određenog perioda. Najčešće se koristi za procenu opterećenosti prihoda dugom i sposobnosti pojedinca ili domaćinstva da redovno izmiruje kreditne obaveze.

Za razliku od Debt Service Coverage Ratio (DSCR), koji pokazuje koliko puta raspoloživi prihod ili gotovinski tok pokriva obaveze servisiranja duga, DSR se najčešće izražava kao procenat prihoda koji se koristi za servisiranje duga.

Zbog različite upotrebe termina u finansijskoj industriji, metodologija obračuna DSR-a može da se razlikuje. Zato je prilikom analize važno proveriti koje vrste prihoda i koje obaveze se uključuju u obračun.

Šta je Debt Service Ratio (DSR)?

Debt Service Ratio (DSR) pokazuje koliki deo prihoda zajmoprimca mora da bude izdvojen za servisiranje postojećih dužničkih obaveza.

Jednostavno rečeno, DSR odgovara na pitanje:

Koliki procenat prihoda odlazi na plaćanje dugova?

Na primer, ako osoba ima mesečni prihod od 2.000 evra, a ukupne mesečne obaveze po osnovu kredita iznose 500 evra, DSR je:

DSR = 500 ÷ 2.000 × 100 = 25%

To znači da se 25% prihoda koristi za servisiranje duga, dok preostalih 75% ostaje za druge troškove i potrebe.

Formula za Debt Service Ratio

Osnovna formula je:

DSR = Obaveze za servisiranje duga ÷ Prihod × 100

U zavisnosti od metodologije, obaveze mogu obuhvatati:

  • otplatu glavnice,
  • kamate,
  • mesečne rate kredita,
  • druge kreditne obaveze,
  • a u nekim modelima i određene druge obavezne finansijske izdatke.

Prihod u brojniku može biti definisan kao bruto ili neto prihod, u zavisnosti od institucije, države, vrste kredita i konkretne metodologije.

Zbog toga dve banke mogu izračunati različit DSR za istog zajmoprimca ako koriste različite definicije prihoda ili duga.

Primer izračunavanja DSR-a

Pretpostavimo da pojedinac ima:

  • mesečni neto prihod: 2.500 €
  • rata stambenog kredita: 600 €
  • rata potrošačkog kredita: 150 €
  • rata auto-kredita: 250 €

Ukupne mesečne obaveze iznose:

600 + 150 + 250 = 1.000 €

DSR se računa:

DSR = 1.000 ÷ 2.500 × 100 = 40%

Dakle, 40% mesečnog prihoda odlazi na servisiranje duga.

Ovaj rezultat ne znači sam po sebi da je zajmoprimac nesolventan ili da neće moći da vraća kredit. On pokazuje koliki deo prihoda je opterećen obavezama po osnovu duga.

Kako se tumači Debt Service Ratio?

DSR se najčešće tumači kao pokazatelj finansijskog opterećenja prihodima od duga.

Nizak DSR

Niži DSR znači da manji deo prihoda odlazi na servisiranje duga.

Na primer, DSR od 20% znači da se 20% prihoda koristi za otplatu dužničkih obaveza.

Pod ostalim jednakim uslovima, veći deo prihoda tada ostaje raspoloživ za životne troškove, štednju i druge finansijske obaveze.

Visok DSR

Viši DSR znači da veći deo prihoda odlazi na servisiranje duga.

Na primer, DSR od 60% znači da 60% prihoda odlazi na dužničke obaveze.

Takav nivo može ostaviti manji raspoloživi prihod za druge troškove i povećati osetljivost zajmoprimca na pad prihoda, rast kamatnih troškova ili druge finansijske promene.

Ipak, ne postoji jedna univerzalna vrednost DSR-a koja predstavlja granicu između „bezbednog“ i „rizičnog“ nivoa za sve zajmoprimce.

DSR i kreditna sposobnost

Banke i drugi kreditori mogu koristiti DSR kao jedan od elemenata procene kreditne sposobnosti.

Prilikom procene zahteva za kredit mogu uzeti u obzir:

  • visinu prihoda,
  • stabilnost prihoda,
  • postojeće kredite,
  • nove kreditne obaveze,
  • kamatne stope,
  • rok otplate,
  • druge finansijske obaveze,
  • kreditnu istoriju,
  • vrednost i kvalitet kolaterala, kada postoji.

DSR pomaže kreditoru da proceni koliko je prihod zajmoprimca već opterećen dugom.

Međutim, sam DSR nije dovoljan za kompletnu procenu kreditnog rizika.

DSR kod fizičkih lica

DSR se posebno često koristi u kontekstu ličnih finansija i kreditiranja fizičkih lica.

Ako osoba ostvaruje stabilan mesečni prihod od 2.000 €, a njene ukupne mesečne obaveze po kreditima iznose 400 €, DSR je:

400 ÷ 2.000 × 100 = 20%

Ako se nakon odobrenja novog kredita ukupne mesečne obaveze povećaju na 700 €, novi DSR bi iznosio:

700 ÷ 2.000 × 100 = 35%

Promena sa 20% na 35% pokazuje da bi veći deo prihoda bio usmeren na servisiranje duga.

DSR kod kompanija

Kod kompanija se termin Debt Service Ratio takođe može koristiti, ali njegova definicija nije uvek identična definiciji koja se koristi kod fizičkih lica.

Kod poslovnih subjekata analiza se češće zasniva na gotovinskom toku ili operativnom prihodu i obavezama za servisiranje duga.

Zbog toga je kod korporativne analize posebno važno proveriti metodologiju. U mnogim slučajevima će analitičar ili kreditor koristiti DSCR, a ne DSR.

DSR vs. DSCR – koja je razlika?

DSR i DSCR nisu nužno isti pokazatelj, iako se njihovi nazivi i svrha često preklapaju.

DSR – Debt Service Ratio

DSR najčešće pokazuje koliki deo prihoda odlazi na servisiranje duga.

Formula:

DSR = Obaveze za servisiranje duga ÷ Prihod × 100

Rezultat se obično izražava kao procenat.

Primer:

DSR = 30%

To znači da 30% posmatranog prihoda odlazi na servisiranje duga.

DSCR – Debt Service Coverage Ratio

DSCR pokazuje koliko puta raspoloživi prihod ili gotovinski tok pokriva obaveze za servisiranje duga.

Formula:

DSCR = Raspoloživi prihod ili gotovinski tok ÷ Obaveze za servisiranje duga

Rezultat se obično izražava kao odnos, odnosno npr. 1,25x, 1,50x ili 2,00x.

Primer:

DSCR = 1,50

To znači da raspoloživa sredstva pokrivaju obaveze za servisiranje duga 1,5 puta.

DSR i DSCR na jednostavnom primeru

Pretpostavimo da zajmoprimac ima prihod od 2.000 € i mesečne obaveze po osnovu duga od 500 €.

DSR iznosi:

DSR = 500 ÷ 2.000 × 100 = 25%

Ako se ista raspoloživa sredstva posmatraju kroz DSCR, odnos je:

DSCR = 2.000 ÷ 500 = 4,0

Dakle:

DSR = 25%

DSCR = 4,0x

Ova dva pokazatelja polaze od istih iznosa u ovom pojednostavljenom primeru, ali ih izražavaju iz suprotnih perspektiva.

DSR pokazuje koliki deo prihoda je opterećen dugom, dok DSCR pokazuje koliko puta raspoloživi prihod pokriva dug.

Važno je, međutim, da se u stvarnoj finansijskoj analizi brojnik i nazivnik mogu definisati drugačije, pa se DSR i DSCR ne mogu automatski pretvarati jedan u drugi.

Odnos između DSR i DSCR

Ako se koristi potpuno ista definicija prihoda i obaveza, matematički su povezani.

Ako je:

DSR = Debt Service ÷ Income

onda je:

DSCR = Income ÷ Debt Service

Drugim rečima, ako je DSR izražen kao decimalni broj, DSCR predstavlja njegovu recipročnu vrednost.

Na primer:

DSR = 25% = 0,25

DSCR = 1 ÷ 0,25 = 4,0

Međutim, ova matematička veza važi samo kada se za oba pokazatelja koriste ista definicija prihoda i ista definicija obaveza za servisiranje duga. U stvarnoj kreditnoj analizi metodologije mogu biti različite.

DSR vs. Debt-to-Income Ratio (DTI)

DSR se može preklapati i sa drugim pokazateljima kao što je Debt-to-Income Ratio (DTI).

DTI najčešće meri odnos ukupnih dužničkih obaveza prema prihodu:

DTI = Ukupne dužničke obaveze ÷ Prihod × 100

DSR je uži kada se odnosi konkretno na obaveze za servisiranje duga.

U praksi se terminologija može razlikovati među bankama, regulatorima i državama, zbog čega je za pravilno poređenje potrebno proveriti šta konkretna institucija uključuje u dug i prihod.

Zašto je DSR važan?

DSR je koristan zato što jednostavnim procentom pokazuje koliko je prihod zajmoprimca već opterećen dugom.

Može pomoći u:

  • proceni kreditne sposobnosti,
  • proceni prostora za novo zaduživanje,
  • analizi finansijskog opterećenja domaćinstva,
  • praćenju promene zaduženosti kroz vreme,
  • proceni rizika povezanog sa padom prihoda.

Posebno je koristan kada se posmatra zajedno sa drugim pokazateljima finansijske sposobnosti.

Ograničenja Debt Service Ratio pokazatelja

DSR ima nekoliko važnih ograničenja.

Prvo, sam procenat ne govori ništa o apsolutnoj visini prihoda. Dve osobe mogu imati isti DSR, ali potpuno različite prihode i nivoe životnih troškova.

Drugo, različite institucije mogu koristiti različite definicije prihoda i duga.

Treće, DSR ne pokazuje direktno koliko imovine zajmoprimac poseduje niti koliku rezervu likvidnosti ima.

Zbog toga DSR treba posmatrati kao jedan od pokazatelja, a ne kao samostalnu meru ukupnog finansijskog zdravlja.

DSR u Srbiji

U Srbiji se sposobnost fizičkih i pravnih lica da servisiraju kreditne obaveze procenjuje na osnovu više finansijskih i kreditnih informacija. Konkretna metodologija zavisi od vrste kredita, zajmoprimca i politike finansijske institucije.

Kod fizičkih lica posebno je važno posmatrati odnos prihoda i postojećih i novih kreditnih obaveza, dok se kod kompanija analiza može više oslanjati na poslovne rezultate i novčane tokove.

Zbog različitih metodologija, termin DSR ne treba automatski izjednačavati sa DSCR, čak i kada se oba pokazatelja koriste za procenu sposobnosti servisiranja duga.

Zaključak

Debt Service Ratio (DSR) je finansijski pokazatelj koji najčešće meri udeo prihoda koji se koristi za servisiranje dužničkih obaveza. Izražava se kao procenat i koristi se za procenu opterećenosti prihoda dugom, naročito u kontekstu kreditiranja fizičkih lica.

Najvažnije je razlikovati DSR od Debt Service Coverage Ratio (DSCR). DSR pokazuje koliki deo prihoda odlazi na dug, dok DSCR pokazuje koliko puta raspoloživi prihod ili gotovinski tok pokriva obaveze servisiranja duga.

Na primer, u pojednostavljenom slučaju DSR od 25% odgovara DSCR-u od 4,0x, ali samo kada oba pokazatelja koriste potpuno iste definicije prihoda i obaveza.

Zbog toga pri korišćenju ovih pokazatelja treba uvek proveriti metodologiju obračuna, posebno kada se porede podaci različitih banaka, kompanija, država ili finansijskih tržišta.

Scroll to Top