Fixed Charge Coverage Ratio – FCCR (Koeficijent pokrića fiksnih obaveza): Sposobnost firme da pokrije kamate, rate i zakup

Fixed Charge Coverage Ratio (FCCR), odnosno koeficijent pokrića fiksnih obaveza, finansijski je pokazatelj koji meri sposobnost preduzeća da iz svoje operativne zarade pokrije obaveze koje se redovno moraju plaćati, kao što su troškovi kamata, otplata duga i troškovi zakupa.

Za razliku od koeficijenta pokrića kamata (Interest Coverage Ratio), koji se prvenstveno fokusira na sposobnost kompanije da plaća kamate, FCCR obuhvata širi skup fiksnih finansijskih obaveza. Zbog toga može pružiti širu sliku sposobnosti kompanije da servisira svoje dugoročne ugovorne obaveze.

Šta je Fixed Charge Coverage Ratio?

Fixed Charge Coverage Ratio pokazuje koliko puta kompanija može da pokrije svoje fiksne obaveze iz raspoložive zarade.

Fiksne obaveze mogu uključivati:

  • troškove kamata
  • obavezne otplate duga
  • troškove zakupa ili lizinga
  • druge ugovorne obaveze, u zavisnosti od formule koja se koristi.

FCCR često koriste banke, zajmodavci i analitičari prilikom procene kreditnog rizika kompanije. Viši koeficijent generalno znači da kompanija ima veću rezervu za pokrivanje svojih fiksnih obaveza, dok niži koeficijent ukazuje na manju finansijsku rezervu.

Formula za Fixed Charge Coverage Ratio

Ne postoji jedna univerzalna formula za FCCR, jer se konkretne fiksne obaveze koje se uključuju mogu razlikovati.

Jedna od često korišćenih formula je:

FCCR = (EBIT + Fiksne obaveze pre oporezivanja) ÷ (Fiksne obaveze pre oporezivanja + Troškovi kamata)

Na engleskom:

Fixed Charge Coverage Ratio = (EBIT + Fixed Charges Before Taxes) ÷ (Fixed Charges Before Taxes + Interest Expense)

EBIT (Earnings Before Interest and Taxes) predstavlja dobit pre kamata i poreza.

Kod konkretne analize važno je proveriti kako su fiksne obaveze definisane u finansijskim izveštajima ili ugovoru o kreditu, jer se metodologija može razlikovati.

Primer Fixed Charge Coverage Ratio

Pretpostavimo da kompanija ima:

  • EBIT: 250.000 USD
  • fiksne obaveze pre oporezivanja: 150.000 USD
  • troškove kamata: 10.000 USD

FCCR se računa:

FCCR = (250.000 + 150.000) ÷ (150.000 + 10.000)

FCCR = 400.000 ÷ 160.000 = 2,5x

Rezultat od 2,5x znači da, prema ovoj metodologiji obračuna, raspoloživa zarada kompanije predstavlja 2,5 puta iznos obaveza uključenih u imenilac formule.

Viši rezultat pruža veću rezervu za pokrivanje fiksnih obaveza, dok niži rezultat znači da je ta rezerva manja.

Kako se tumači FCCR?

Tumačenje zavisi od industrije, poslovnog modela i strukture finansiranja kompanije.

Viši FCCR uglavnom znači da kompanija ima veću sposobnost da pokrije svoje redovne fiksne obaveze iz poslovne zarade. To može biti povoljan signal za zajmodavce jer ostavlja veću rezervu u slučaju pada prihoda ili zarade.

Niži FCCR znači da je veći deo raspoložive zarade potreban za pokrivanje fiksnih obaveza. Ako koeficijent padne veoma nisko, kompanija može imati manje prostora za suočavanje sa padom poslovnih prihoda.

Koeficijent ispod 1 prema određenoj metodologiji može ukazivati na to da raspoloživa zarada nije dovoljna za pokrivanje obaveza obuhvaćenih formulom. Međutim, sam FCCR nije dovoljan za procenu ukupne solventnosti kompanije.

Koji FCCR je dobar?

Ne postoji univerzalna vrednost FCCR koja se može smatrati dobrom za sve kompanije.

Na primer, FCCR od 2,5x predstavlja veću rezervu za pokriće obaveza od FCCR-a od 1,2x, ali značaj tog rezultata zavisi od stabilnosti prihoda, industrije, strukture duga i drugih finansijskih pokazatelja.

Zato se FCCR najbolje analizira:

  • u poređenju sa prethodnim periodima iste kompanije
  • u odnosu na kompanije iz iste industrije
  • zajedno sa drugim pokazateljima zaduženosti i solventnosti
  • uzimajući u obzir uslove konkretnih kreditnih ugovora.

Umesto da se unapred odredi da je, na primer, 2x „poželjan“, važnije je posmatrati trend pokazatelja i njegovu dovoljnost u odnosu na konkretne obaveze kompanije.

FCCR u odnosu na Interest Coverage Ratio

Interest Coverage Ratio meri sposobnost kompanije da iz poslovne zarade pokrije troškove kamata.

Fixed Charge Coverage Ratio ima širi fokus jer može uključiti i druge fiksne obaveze, kao što su zakup, lizing i određene otplate duga.

Zbog toga FCCR može dati širu sliku finansijskog opterećenja kompanije, posebno kada ona ima značajne obaveze koje nisu obuhvaćene samo troškovima kamata.

FCCR u Srbiji

U Srbiji se Fixed Charge Coverage Ratio može prevesti kao koeficijent pokrića fiksnih obaveza ili koeficijent pokrivenosti fiksnih troškova, u zavisnosti od izvora i metodologije.

Kod analize domaćih kompanija važno je utvrditi koje se obaveze uključuju u obračun, posebno kada kompanija ima značajne obaveze po osnovu kredita, lizinga ili zakupa.

FCCR se može posmatrati zajedno sa pokazateljima kao što su Interest Coverage Ratio, Debt Service Coverage Ratio (DSCR) i Debt Ratio kako bi se dobila potpunija slika sposobnosti kompanije da servisira svoje finansijske obaveze.

Zaključak

Fixed Charge Coverage Ratio (FCCR) meri sposobnost kompanije da iz raspoložive zarade pokrije svoje fiksne finansijske i ugovorne obaveze. Za razliku od Interest Coverage Ratio, koji se prvenstveno usmerava na kamate, FCCR može obuhvatiti širi skup obaveza, uključujući zakup, lizing i otplatu duga, u zavisnosti od korišćene formule.

Viši FCCR uglavnom znači veću rezervu za pokrivanje fiksnih obaveza, dok niži FCCR ukazuje na veće finansijsko opterećenje. Međutim, rezultat treba tumačiti u kontekstu industrije, poslovnog modela, strukture duga i metodologije obračuna.

Scroll to Top