GAAP – Generally Accepted Accounting Principles (Opšteprihvaćeni računovodstveni principi)

GAAP (Generally Accepted Accounting Principles) predstavlja skup računovodstvenih principa, standarda i pravila koji uređuju finansijsko računovodstvo i finansijsko izveštavanje u Sjedinjenim Američkim Državama. Njegova osnovna svrha je da obezbedi doslednost, uporedivost, transparentnost i pouzdanost finansijskih informacija koje kompanije objavljuju.

Američki FASB (Financial Accounting Standards Board) ima ključnu ulogu u razvoju i održavanju računovodstvenih standarda za privatni sektor. Primena GAAP-a omogućava investitorima, kreditorima i drugim korisnicima finansijskih izveštaja da na dosledan način analiziraju prihode, rashode, imovinu, obaveze i kapital kompanija.

Šta su GAAP – Generally Accepted Accounting Principles?

GAAP je okvir računovodstvenih pravila i standarda koji određuje kako se poslovne transakcije evidentiraju i kako se finansijske informacije prikazuju u finansijskim izveštajima (Financial Statements).

GAAP uređuje, između ostalog, način priznavanja, merenja, klasifikacije i prezentacije različitih stavki kao što su prihodi, rashodi, imovina, obaveze, kapital i novčani tokovi.

Za kompanije čijim se akcijama javno trguje u SAD, finansijsko izveštavanje prema primenljivim GAAP standardima predstavlja važan deo regulatornog sistema finansijskog izveštavanja.

GAAP standarde za poslovne subjekte razvija FASB, dok GASB (Governmental Accounting Standards Board) razvija računovodstvene standarde za državne i lokalne vlasti u SAD. Zbog toga se pravila koja se odnose na poslovne subjekte i pravila za državne subjekte ne mogu jednostavno poistovetiti.

Zašto je GAAP važan?

Jedna od najvažnijih funkcija GAAP-a jeste standardizacija finansijskog izveštavanja. Kada kompanije primenjuju zajednički skup računovodstvenih pravila, korisnicima finansijskih izveštaja je lakše da razumeju i upoređuju njihove finansijske rezultate.

GAAP doprinosi:

  • doslednosti u finansijskom izveštavanju;
  • uporedivosti finansijskih podataka između kompanija i različitih perioda;
  • transparentnosti finansijskih informacija;
  • boljem razumevanju finansijskog položaja kompanije;
  • donošenju informisanijih odluka od strane investitora i kreditora.

Na primer, standardizovan način prikazivanja prihoda i rashoda omogućava investitoru da lakše uporedi finansijske rezultate dve kompanije koje posluju u istoj industriji.

GAAP i finansijski izveštaji

GAAP utiče na način na koji kompanije pripremaju i prezentuju svoje bilans stanja, bilans uspeha i izveštaj o novčanim tokovima, kao i druge finansijske informacije i obelodanjivanja.

Standardizovana pravila ne znače da će finansijski izveštaji svih kompanija izgledati potpuno isto. Kompanije se razlikuju po poslovnom modelu, industriji i transakcijama, ali GAAP pruža zajednički računovodstveni okvir za njihovo prikazivanje.

To investitorima omogućava da lakše procene profitabilnost, finansijsku stabilnost, likvidnost i novčane tokove kompanije.

GAAP i Non-GAAP Financial Measures

Kompanije mogu, pored GAAP pokazatelja, koristiti i Non-GAAP Financial Measures, odnosno finansijske pokazatelje koji nisu definisani GAAP standardima.

Takvi pokazatelji mogu biti korisni za dodatno objašnjenje poslovnih rezultata, ali nisu zamena za GAAP finansijske informacije. Kada ih javne kompanije koriste u svojim objavama, moraju ih jasno razlikovati od GAAP mera i obezbediti odgovarajuće informacije i usklađivanja u skladu sa pravilima koja se na njih primenjuju.

Investitori zato treba da obrate pažnju na to da li kompanija predstavlja rezultat prema GAAP ili Non-GAAP metodologiji, jer različite definicije mogu dovesti do različitih prikaza poslovnih rezultata.

GAAP i SEC

SEC (Securities and Exchange Commission) je američka Komisija za hartije od vrednosti i berze koja ima važnu regulatornu ulogu u finansijskom izveštavanju javnih kompanija u SAD.

SEC zahteva od kompanija koje potpadaju pod njegove propise da periodično podnose finansijske i druge izveštaje. Za američke javne kompanije, finansijski izveštaji se u pravilu pripremaju prema US GAAP-u, odnosno američkim opšteprihvaćenim računovodstvenim principima.

Finansijske izveštaje javnih kompanija u odgovarajućim slučajevima pregledaju nezavisni eksterni revizori. Revizija pruža dodatnu kontrolu nad finansijskim izveštavanjem, ali ne znači da su finansijski izveštaji potpuno oslobođeni mogućnosti grešaka ili pogrešnih procena.

GAAP i IFRS

IFRS (International Financial Reporting Standards) predstavlja međunarodni sistem računovodstvenih standarda koji se primenjuje u velikom broju zemalja širom sveta. GAAP i IFRS imaju isti osnovni cilj — da obezbede kvalitetne i korisne finansijske informacije — ali se njihova pravila u pojedinim oblastima razlikuju.

Jedna od poznatih razlika odnosi se na metode obračuna vrednosti zaliha. US GAAP dozvoljava korišćenje LIFO (Last In, First Out) metode u određenim okolnostima, dok IFRS ne dozvoljava LIFO. Oba sistema dozvoljavaju FIFO (First In, First Out), kao i metode zasnovane na ponderisanom prosečnom trošku (Weighted Average Cost).

Postoje i druge razlike između GAAP-a i IFRS-a, uključujući određene razlike u priznavanju, merenju i prezentaciji pojedinih računovodstvenih stavki.

GAAP u odnosu na IFRS

Tokom prethodnih decenija postojali su značajni napori da se američki GAAP i IFRS međusobno približe i smanji broj razlika između dva sistema.

Važan korak napravljen je 2007. godine, kada je SEC omogućio određenim stranim privatnim emitetima koji podnose izveštaje SEC-u da koriste IFRS koji je izdao IASB, bez usklađivanja finansijskih izveštaja sa US GAAP-om.

Zbog toga se danas finansijski izveštaji stranih kompanija koje posluju ili kotiraju svoje hartije od vrednosti u SAD mogu razlikovati od finansijskih izveštaja američkih kompanija koje koriste US GAAP.

Da li GAAP garantuje tačnost finansijskih izveštaja?

Primena GAAP-a značajno doprinosi standardizaciji i uporedivosti finansijskih informacija, ali sama po sebi ne garantuje da će svaki finansijski izveštaj biti potpuno tačan ili bez grešaka.

Računovodstvo često uključuje procene i prosuđivanje menadžmenta, na primer kod procene korisnog veka imovine, rezervisanja ili umanjenja vrednosti imovine. Zbog toga investitori ne bi trebalo da posmatraju GAAP samo kao garanciju kvaliteta, već da pažljivo analiziraju finansijske izveštaje, računovodstvene politike i obelodanjivanja kompanije.

GAAP u Srbiji

GAAP se ne primenjuje kao osnovni sistem finansijskog izveštavanja u Srbiji. Privredni subjekti u Srbiji primenjuju domaći regulatorni okvir zasnovan na Zakonu o računovodstvu i relevantnim računovodstvenim standardima, u zavisnosti od kategorije obveznika i drugih propisanih uslova.

Zbog toga GAAP nije isto što i računovodstveni okvir koji se primenjuje u Srbiji. Za razumevanje finansijskih izveštaja američkih kompanija važan je US GAAP, dok je za međunarodno poređenje često relevantan IFRS.

Ukratko: GAAP – Generally Accepted Accounting Principles

GAAP (Generally Accepted Accounting Principles) predstavlja američki okvir računovodstvenih standarda i pravila koji ima za cilj da finansijsko izveštavanje učini doslednim, transparentnim i uporedivim.

GAAP omogućava investitorima i drugim korisnicima finansijskih izveštaja da lakše analiziraju poslovne rezultate i finansijski položaj kompanija. Iako pruža standardizovan okvir, investitori i dalje treba pažljivo da čitaju finansijske izveštaje, računovodstvene politike i dodatna obelodanjivanja kako bi pravilno razumeli finansijske informacije kompanije.

Scroll to Top