Non-cash Expenses (Bezgotovinski troškovi): Troškovi koji ne zahtevaju trenutni odliv gotovine

Bezgotovinski troškovi (Non-cash Expenses) predstavljaju troškove i rashode prikazane u bilansu uspeha (Income Statement) koji u trenutnom obračunskom periodu ne zahtevaju direktan odliv gotovine. Oni mogu smanjiti neto dobit (Net Income), iako kompanija za njih u tom trenutku ne plaća gotovinu.

Najpoznatiji primer je deprecijacija (Depreciation). Kada kompanija kupi osnovno sredstvo, kao što su oprema ili mašina, novac se obično isplaćuje u trenutku kupovine. Međutim, računovodstveni propisi zahtevaju da se trošak tog sredstva, u skladu sa odgovarajućim pravilima, rasporedi kroz period u kojem se sredstvo koristi. Tako nastaje bezgotovinski trošak deprecijacije.

Šta su bezgotovinski troškovi?

Bezgotovinski troškovi su računovodstveni troškovi koji smanjuju računovodstvenu dobit, ali ne predstavljaju neposredan odliv gotovine u trenutku njihovog priznavanja.

Njihovo evidentiranje proizlazi iz računovodstvenih principa i načela obračunskog računovodstva, prema kojima se prihodi i rashodi priznaju u periodu na koji se odnose, a ne samo onda kada novac fizički promeni vlasnika.

Na primer, kompanija može kupiti mašinu za 100.000 evra i platiti je odmah. Ako se mašina koristi više godina, njen trošak se neće nužno u celosti prikazati kao trošak u godini kupovine. Umesto toga, deo troška može se kroz deprecijaciju priznati tokom njenog korisnog veka.

Zato deprecijacija smanjuje Net Income, ali sama knjižena deprecijacija ne predstavlja novi odliv gotovine u periodu u kojem je priznata.

Kako bezgotovinski troškovi utiču na finansijske izveštaje?

Bezgotovinski troškovi mogu imati značajan uticaj na bilans uspeha, jer smanjuju računovodstvenu dobit.

Istovremeno, njihov efekat na novčani tok (Cash Flow) razlikuje se od efekta gotovinskih troškova. Na primer, deprecijacija smanjuje neto dobit, ali se u izveštaju o novčanim tokovima (Cash Flow Statement) kod indirektne metode dodaje nazad na neto dobit prilikom izračunavanja novčanog toka iz poslovnih aktivnosti.

Zbog toga kompanija može istovremeno imati relativno nisku neto dobit i pozitivan novčani tok iz poslovanja.

Ova razlika je važna za analizu poslovanja, jer računovodstvena dobit i novčani tok nisu ista kategorija.

Najčešći primeri Non-cash Expenses

Među najčešće bezgotovinske troškove i rashode spadaju:

  • Deprecijacija (Depreciation) – sistematsko raspoređivanje troška materijalne imovine tokom njenog korisnog veka.
  • Amortizacija (Amortization) – raspoređivanje troška određenih nematerijalnih sredstava tokom njihovog korisnog veka.
  • Iscrpljivanje (Depletion) – priznavanje troška korišćenja prirodnih resursa, kao što su nafta, gas ili mineralna nalazišta.
  • Kompenzacija zasnovana na akcijama (Stock-based Compensation) – trošak naknade zaposlenima ili drugim licima u obliku akcija ili instrumenata zasnovanih na akcijama.
  • Umanjenje vrednosti imovine (Impairment) – priznavanje pada knjigovodstvene vrednosti sredstva kada više ne može biti nadoknađena na odgovarajući način.
  • Umanjenje vrednosti goodwill-a (Goodwill Impairment) – priznavanje gubitka zbog smanjenja vrednosti goodwill-a.
  • Otpisi i umanjenja vrednosti (Write-downs) – smanjenje knjigovodstvene vrednosti određene imovine kada njena iskazana vrednost više nije odgovarajuća.
  • Određeni troškovi rezervisanja (Provisions) – u slučajevima kada se obaveza ili gubitak priznaje pre nego što dođe do stvarnog novčanog plaćanja.

Važno je napomenuti da nisu svi navedeni primeri nužno bezgotovinski u svim okolnostima. Presudno je da li priznavanje konkretnog troška u datom periodu uključuje stvarni odliv gotovine.

Non-cash Expenses i novčani tok

Bezgotovinski trošak ne znači da sa povezanim ekonomskim događajem nikada nije bilo odliva gotovine.

Kod deprecijacije je to posebno jasno. Kompanija je novac za kupovinu sredstva već isplatila, ali se računovodstveni trošak tog sredstva priznaje tokom više perioda.

Zbog toga je važno razlikovati:

  • trenutni odliv gotovine, i
  • računovodstveno priznavanje troška.

Ova razlika objašnjava zašto se određeni bezgotovinski troškovi, kao što su deprecijacija i amortizacija, dodaju nazad na neto dobit pri izračunavanju novčanog toka iz poslovnih aktivnosti prema indirektnoj metodi.

Zašto su bezgotovinski troškovi važni?

Bezgotovinski troškovi omogućavaju realnije prikazivanje trošenja, korišćenja ili smanjenja vrednosti imovine i drugih ekonomskih resursa.

Bez njih bi finansijski izveštaji mogli prikazivati previsoku dobit u periodu kada je sredstvo korišćeno, jer bi se njegov trošak ignorisao ili bi bio priznat u pogrešnom periodu.

Istovremeno, investitori i analitičari moraju razlikovati neto dobit od novčanog toka, jer kompanija može imati značajne bezgotovinske troškove koji smanjuju dobit, a da pritom ne postoji odgovarajući tekući odliv gotovine.

Zbog toga se pri analizi kompanije često posmatraju zajedno Net Income, Operating Cash Flow, EBITDA i drugi pokazatelji, pri čemu svaki od njih pruža drugačiji pogled na poslovne rezultate.

Non-cash Expenses i Non-cash Charges

Izraz Non-cash Charges često se koristi kao blizak sinonim za Non-cash Expenses. Oba termina mogu označavati računovodstvene rashode ili troškove koji utiču na dobit, ali ne zahtevaju neposredan odliv gotovine u trenutku priznavanja.

Ipak, Non-cash Expenses je širi i direktniji izraz za računovodstvene troškove bez trenutnog gotovinskog plaćanja, dok se Non-cash Charges često koristi za konkretna računovodstvena knjiženja koja terete dobit.

Zaključak

Non-cash Expenses (Bezgotovinski troškovi) su računovodstveni troškovi koji mogu smanjiti neto dobit kompanije, ali ne zahtevaju neposredan odliv gotovine u trenutku njihovog priznavanja.

Najčešći primeri su deprecijacija, amortizacija, iscrpljivanje, određeni troškovi kompenzacije zasnovane na akcijama i umanjenja vrednosti imovine.

Razumevanje ovih troškova važno je za pravilno tumačenje finansijskih izveštaja, jer pokazuje zašto neto dobit nije isto što i novčani tok.

Scroll to Top