Operating Ratio, odnosno koeficijent operativnih troškova, predstavlja finansijski pokazatelj koji stavlja u odnos troškove povezane sa poslovanjem kompanije i njen neto prihod od prodaje (Net Sales). Pokazuje koliki deo prihoda kompanija mora da potroši na troškove poslovanja kako bi ostvarila prodaju.
Što je Operating Ratio niži, veći deo prihoda ostaje nakon pokrića troškova koji se uključuju u obračun. Zbog toga se ovaj pokazatelj može koristiti za praćenje promena u operativnoj efikasnosti kompanije kroz vreme.
Međutim, značenje rezultata zavisi od industrije i načina obračuna. Zbog toga ne postoji jedan univerzalni procenat koji se može smatrati idealnim za sve kompanije.
Šta je Operating Ratio?
Operating Ratio meri odnos između troškova poslovanja i prihoda od prodaje.
Kod uobičajenog obračuna, u brojilac se uključuju Cost of Goods Sold (COGS) i relevantni Operating Expenses (OpEx), dok se u imenitelju koristi Net Sales.
Pojednostavljeno, pokazuje koliko se od svakih 100 jedinica prihoda potroši na troškove koji se uključuju u obračun.
Na primer, Operating Ratio od 80% znači da se na svakih 100 evra neto prodaje koristi 80 evra za troškove uključene u formulu, dok preostalih 20 evra predstavlja razliku pre ostalih stavki koje se ne uključuju u ovaj obračun.
Formula za Operating Ratio
Jedna od najčešće korišćenih formula je:
Operating Ratio = (COGS + Operating Expenses) ÷ Net Sales × 100
odnosno:
Operativni koeficijent = (Cena koštanja prodate robe + Operativni rashodi) ÷ Neto prodaja × 100
Gde su:
COGS (Cost of Goods Sold) – trošak prodate robe, odnosno direktni trošak povezan sa proizvodima ili uslugama koji su prodati.
Operating Expenses (OpEx) – operativni rashodi povezani sa poslovanjem, kao što su troškovi administracije, prodaje, marketinga, zakupa i drugi relevantni poslovni troškovi.
Net Sales – neto prodaja, odnosno prihod od prodaje nakon odbitka povraćaja robe, popusta i drugih relevantnih umanjenja prodaje.
Kako se tumači Operating Ratio?
Operating Ratio se prvenstveno koristi za praćenje odnosa troškova i prihoda.
Niži Operating Ratio uglavnom znači da kompanija troši manji deo prihoda na troškove koji ulaze u obračun. Ako se prihod ne menja značajno, smanjenje troškova može dovesti do smanjenja Operating Ratio.
Viši Operating Ratio znači da veći deo prihoda odlazi na troškove. To može biti posledica povećanja COGS-a, rasta operativnih rashoda, pada prodajnih cena ili drugih promena u strukturi prihoda i troškova.
Međutim, promena koeficijenta sama po sebi ne objašnjava njen uzrok. Za pravilnu analizu potrebno je pogledati kako su se promenili prihod, COGS i Operating Expenses.
Primer izračunavanja Operating Ratio
Pretpostavimo da kompanija ima:
- Net Sales = 15.000 evra
- COGS = 3.000 evra
- Operating Expenses = 9.000 evra
Formula je:
Operating Ratio = (COGS + Operating Expenses) ÷ Net Sales × 100
Uvrštavanjem podataka:
Operating Ratio = (3.000 + 9.000) ÷ 15.000 × 100
Operating Ratio = 12.000 ÷ 15.000 × 100
Operating Ratio = 80%
To znači da se 80% neto prodaje koristi za troškove uključene u obračun Operating Ratio.
Preostalih 20% predstavlja razliku između neto prodaje i troškova uključenih u formulu, pre uzimanja u obzir drugih prihoda i rashoda koji nisu uključeni u ovaj pokazatelj.
Da li je niži Operating Ratio bolji?
U principu, niži Operating Ratio može ukazivati na povoljniji odnos troškova i prihoda, pod uslovom da se porede isti način obračuna i slične kompanije.
Na primer:
Kompanija A: Operating Ratio = 70%
Kompanija B: Operating Ratio = 85%
Ako obe kompanije imaju sličan poslovni model i koriste istu metodologiju obračuna, kompanija A troši manji deo prihoda na troškove uključene u ovaj pokazatelj.
Ipak, nije pravilno zaključiti da je određeni procenat univerzalno „dobar“ ili „loš“. Industrije imaju različite strukture troškova, pa se Operating Ratio treba prvenstveno porediti:
- sa prethodnim periodima iste kompanije,
- sa budžetom ili planiranim rezultatima,
- sa kompanijama iz iste industrije i
- sa istorijskim prosekom kompanije.
Šta znači povećanje Operating Ratio?
Ako Operating Ratio raste, to znači da troškovi uključeni u obračun rastu brže u odnosu na neto prodaju ili da se neto prodaja smanjuje u odnosu na te troškove.
Na primer, ako kompanija ima:
2024: Operating Ratio = 75%
2025: Operating Ratio = 82%
to znači da je veći deo neto prodaje u 2025. godini otišao na troškove koji se uključuju u obračun.
Uzrok može biti:
- rast COGS-a,
- povećanje plata,
- veći troškovi zakupa,
- rast troškova prodaje i marketinga,
- pad prodajnih cena,
- pad obima prodaje ili
- kombinacija više faktora.
Zato povećanje Operating Ratio treba analizirati zajedno sa promenama prihoda i pojedinačnih troškova.
Šta znači smanjenje Operating Ratio?
Ako Operating Ratio pada, troškovi uključeni u obračun predstavljaju manji procenat neto prodaje.
Na primer:
2024: Operating Ratio = 82%
2025: Operating Ratio = 76%
To može značiti da kompanija uspeva da poveća prodaju bez proporcionalnog povećanja troškova ili da je smanjila određene troškove.
Takvo kretanje može biti znak poboljšanja odnosa troškova i prihoda, ali treba proveriti šta je konkretno dovelo do promene.
Operating Ratio i Operating Income Margin
Operating Ratio i Operating Income Margin povezani su pokazatelji, ali mere različite stvari.
Operating Ratio meri koliki deo prihoda odlazi na troškove uključene u njegov obračun.
Operating Income Margin meri koliki deo prihoda predstavlja Operating Income, odnosno operativnu dobit.
Pojednostavljeno:
Operating Ratio → troškovi u odnosu na prihod
Operating Income Margin → operativna dobit u odnosu na prihod
Zbog toga se ova dva pokazatelja mogu koristiti zajedno za analizu poslovne efikasnosti i profitabilnosti.
Operating Ratio i Operating Expense Ratio nisu isto
Važno je razlikovati Operating Ratio od Operating Expense Ratio.
Operating Expense Ratio obično meri odnos operativnih rashoda prema prihodu:
Operating Expense Ratio = Operating Expenses ÷ Revenue × 100
Kod Operating Ratio, u zavisnosti od definicije i industrije, u obračun se mogu uključiti i COGS i drugi troškovi.
Zbog toga se prilikom korišćenja ovih termina mora proveriti konkretna definicija formule.
Operating Ratio u različitim industrijama
Operating Ratio nije jednako primenljiv na sve vrste kompanija.
Kod kompanija sa velikim direktnim troškovima proizvodnje ili nabavke, COGS može predstavljati veliki deo prihoda. Kod kompanija koje pružaju usluge struktura troškova može biti potpuno drugačija.
Posebno je važno obratiti pažnju na industrije u kojima se Operating Ratio koristi kao specifičan pokazatelj poslovanja, jer se formula može razlikovati od opšte formule koja uključuje COGS i Operating Expenses.
Zbog toga poređenje Operating Ratio ima najviše smisla kada se koriste ista definicija i ista metodologija obračuna.
Zašto je Operating Ratio važan?
Operating Ratio može pomoći menadžmentu i analitičarima da prate promene u odnosu između poslovnih troškova i prihoda.
Koristan je za:
- praćenje operativne efikasnosti,
- analizu kretanja troškova,
- poređenje rezultata kroz različite periode,
- identifikovanje promena u strukturi troškova i
- poređenje kompanija sa sličnim poslovnim modelom.
Međutim, Operating Ratio ne treba koristiti kao jedini pokazatelj uspešnosti kompanije. Za potpuniju analizu korisno je posmatrati ga zajedno sa Operating Income Margin, Gross Profit Margin, Net Profit Margin, ROE i drugim relevantnim pokazateljima.
Ograničenja Operating Ratio
Najvažnije ograničenje je to što se definicija Operating Ratio može razlikovati između kompanija, industrija i izvora.
Takođe, sam koeficijent ne pokazuje:
- koliki su troškovi kamata,
- koliki je porez na dobit,
- kolika je neto dobit,
- koliko kompanija ima duga ili
- kakav je njen novčani tok.
Zbog toga rezultat treba tumačiti u kontekstu kompletnih finansijskih izveštaja.
Zaključak
Operating Ratio (koeficijent operativnih troškova) pokazuje odnos troškova uključenih u obračun prema neto prodaji. U jednoj od najčešćih formula u brojilac se uključuju COGS i Operating Expenses, dok se u imenitelju koristi Net Sales.
Niži Operating Ratio uglavnom znači povoljniji odnos troškova i prihoda, ali ne postoji jedan univerzalni „idealni“ procenat za sve kompanije. Pravilno tumačenje zahteva poređenje sa prethodnim periodima, sličnim kompanijama i odgovarajućom industrijom.
Zbog mogućih razlika u definiciji, uvek treba proveriti koje konkretne stavke ulaze u obračun Operating Ratio pre poređenja rezultata.