Volatility (Volatilnost): Šta je promenljivost cena i kako se meri investicioni rizik

Volatilnost (Volatility) predstavlja statističku meru promenljivosti prinosa finansijske imovine tokom određenog perioda. Koristi se za procenu intenziteta promena cena akcija, obveznica, valuta, roba i drugih finansijskih instrumenata, kao i tržišnih indeksa.

U investiranju se volatilnost često koristi kao pokazatelj tržišnog rizika. Visoka volatilnost znači da se cena ili prinos imovine mogu značajno menjati u kratkom periodu, dok niska volatilnost ukazuje na manje izražene promene. Međutim, volatilnost ne pokazuje sama po sebi da li će cena rasti ili padati, niti obuhvata sve vrste investicionog rizika.

Šta je volatilnost (Volatility)?

Volatilnost meri stepen u kojem prinosi finansijske imovine odstupaju od svog proseka tokom određenog vremenskog perioda. Što su promene prinosa veće i češće, to je volatilnost viša.

Na primer, ako se cena jedne akcije uglavnom kreće između 98 i 102 dolara, njena kratkoročna volatilnost može biti relativno niska. Ako se cena druge akcije u istom periodu menja između 80 i 120 dolara, njena volatilnost može biti znatno viša.

Volatilnost se odnosi i na rast i na pad cena. Nagli rast cene može biti praćen visokom volatilnošću isto kao i nagli pad. Zbog toga visoka volatilnost ne znači automatski da je investicija loša, već da su promene njene vrednosti izraženije i da je neizvesnost veća.

U statistici se volatilnost najčešće izražava pomoću standardne devijacije prinosa. Istorijska volatilnost izračunava se na osnovu ranijih prinosa, dok se implicitna volatilnost procenjuje iz tržišnih cena opcija.

Faktori koji mogu izazvati volatilnost

Volatilnost može nastati usled promena ekonomskih uslova, političkih događaja, poslovnih rezultata kompanija i očekivanja investitora.

1. Politički i ekonomski faktori

Odluke vlada, promene poreske politike, izbori, međunarodni sukobi i trgovinska ograničenja mogu uticati na očekivanja investitora i izazvati nagle promene tržišnih cena.

Važni su i ekonomski pokazatelji, kao što su inflacija, kamatne stope, zaposlenost i bruto domaći proizvod (Gross Domestic Product – GDP). Ako se objavljeni podaci značajno razlikuju od očekivanja tržišta, cene finansijske imovine mogu brzo reagovati.

Na primer, neočekivano povećanje kamatnih stopa može dovesti do pada cena postojećih obveznica i promeniti očekivanja u vezi sa vrednošću akcija.

2. Faktori industrije i privrednog sektora

Događaji koji utiču na određenu industriju mogu izazvati volatilnost akcija kompanija iz tog sektora.

Na primer, nagli rast cena nafte može povećati prihode nekih proizvođača nafte, ali istovremeno povećati troškove avio-kompanija i drugih preduzeća koja troše velike količine goriva.

Promene propisa, tehnološki napredak, poremećaji u lancima snabdevanja i promene potražnje takođe mogu dovesti do velikih oscilacija cena.

3. Poslovni rezultati kompanije

Volatilnost ne mora zahvatiti čitavo tržište. Može se odnositi samo na jednu kompaniju.

Objavljivanje boljih ili lošijih finansijskih rezultata od očekivanih, najava novog proizvoda, promena rukovodstva, sudski sporovi ili povlačenje proizvoda sa tržišta mogu izazvati nagle promene cene akcija.

Reakcija zavisi i od toga koliko se događaj razlikuje od očekivanja investitora. Čak i dobri poslovni rezultati mogu biti praćeni padom cene akcija ako su tržišna očekivanja bila još viša.

4. Tržišna očekivanja i ponašanje investitora

Strah, neizvesnost, preterani optimizam i masovna kupovina ili prodaja mogu pojačati tržišne oscilacije.

U periodima finansijske krize ili neočekivanih događaja, investitori mogu istovremeno pokušati da prodaju određenu imovinu. Ako nema dovoljno kupaca, cene mogu brzo pasti.

Vrste volatilnosti

Najčešće se razlikuju istorijska i implicitna volatilnost.

Istorijska volatilnost (Historical Volatility)

Istorijska volatilnost meri koliko su se prinosi finansijske imovine menjali tokom prethodnog perioda. Obično se izračunava na osnovu dnevnih, nedeljnih ili mesečnih prinosa i njihove standardne devijacije.

Investitori je koriste da procene koliko je cena neke imovine bila promenljiva u prošlosti. Ipak, prethodna volatilnost ne garantuje da će se slične promene nastaviti i u budućnosti.

Implicitna volatilnost (Implied Volatility)

Implicitna volatilnost predstavlja tržišnu procenu buduće promenljivosti cene osnovne imovine, izvedenu iz tržišne cene opcije pomoću modela za vrednovanje opcija.

Ona je važan parametar u određivanju cene opcija. Veća implicitna volatilnost, uz ostale nepromenjene faktore, uglavnom povećava premiju opcije, jer veća očekivana promenljivost može povećati mogućnost da opcija završi u novcu.

Implicitna volatilnost nije garancija budućih kretanja niti predviđa njihov smer. Više o ovom pojmu možete pročitati u članku Implied Volatility.

Kako se meri volatilnost?

Volatilnost se najčešće meri standardnom devijacijom prinosa.

Standardna devijacija (Standard Deviation) pokazuje koliko prinosi odstupaju od svog proseka. Veća standardna devijacija ukazuje na izraženije oscilacije prinosa, dok manja ukazuje na stabilnije kretanje.

Za procenu rizika pojedinačne akcije u odnosu na šire tržište koristi se i Beta (β). Beta meri osetljivost prinosa akcije na promene prinosa tržišnog indeksa. Akcija sa betom većom od 1 istorijski je imala tendenciju da se kreće intenzivnije od tržišta, dok je akcija sa betom manjom od 1 imala tendenciju blažih promena u odnosu na tržište. Beta, međutim, ne meri sve oblike rizika i ne garantuje buduće ponašanje akcije.

Više o ovom pokazatelju možete pročitati u članku Beta (β).

Primer izračunavanja volatilnosti

Pretpostavimo da se cena akcije kompanije ABC tokom četiri uzastopna dana kretala ovako:

DanCena akcije
Prvi dan10 USD
Drugi dan12 USD
Treći dan9 USD
Četvrti dan14 USD

Prinosi između uzastopnih dana iznose:

  • Prvi prinos: (12 − 10) / 10 = 20%
  • Drugi prinos: (9 − 12) / 12 = −25%
  • Treći prinos: (14 − 9) / 9 = 55,56%

Ovi rezultati pokazuju da se prinos akcije značajno menjao tokom posmatranog perioda.

Ako se izračunava uzoračka standardna devijacija ova tri dnevna prinosa, rezultat je približno 40,37 procentnih poena. To je mera njihove promenljivosti u ovom malom uzorku, a ne godišnja volatilnost akcije.

U praksi se za procenu istorijske volatilnosti koristi veći broj posmatranja. Dnevna volatilnost se, kada je to prikladno, može preračunati na godišnji nivo množenjem sa kvadratnim korenom broja trgovačkih dana u godini, često približno (\sqrt{252}). Takva procena zavisi od korišćene metodologije i pretpostavki modela.

Važno: Standardna devijacija samih cena, za razliku od standardne devijacije prinosa, nije uobičajena mera istorijske volatilnosti akcija.

Zašto je volatilnost važna investitorima?

Volatilnost pomaže investitorima da procene koliko se vrednost investicije može menjati i da prilagode strategiju svojim ciljevima i toleranciji na rizik.

  • Upravljanje rizikom: pomaže u proceni mogućih oscilacija vrednosti portfolija.
  • Izbor investicija: omogućava poređenje istorijske promenljivosti različitih finansijskih instrumenata.
  • Upravljanje portfoliom: može pomoći pri određivanju veličine pozicija i diverzifikaciji ulaganja.
  • Trgovanje opcijama: implicitna volatilnost predstavlja jedan od ključnih faktora u vrednovanju opcija.
  • Planiranje investicionog horizonta: investitorima može pomoći da procene da li su spremni da podnesu kratkoročne oscilacije.

Ipak, volatilnost treba posmatrati zajedno sa drugim pokazateljima, kao što su potencijalni gubitak, likvidnost, kreditni rizik i investicioni horizont. Imovina sa niskom volatilnošću nije nužno bezbedna, kao što ni imovina sa visokom volatilnošću nije nužno neisplativa.

Volatilnost u Srbiji

Za investitore u Srbiji volatilnost je važna pri ulaganju u akcije, obveznice, investicione fondove i finansijske instrumente na stranim tržištima.

Na domaće tržište mogu uticati promene kamatnih stopa, inflacija, poslovni rezultati kompanija, kurs dinara i međunarodna ekonomska kretanja. Investitori koji ulažu u stranu imovinu treba da uzmu u obzir i valutni rizik, jer promena kursa može povećati ili umanjiti prinos izražen u dinarima.

Prilikom procene investicije, volatilnost ne treba koristiti kao jedini kriterijum. Važno je razmotriti i finansijsko stanje emitenta, likvidnost instrumenta, troškove ulaganja i mogućnost gubitka uloženog kapitala.

Zaključak

Volatility (Volatilnost) je statistička mera promenljivosti prinosa finansijske imovine. Najčešće se meri standardnom devijacijom, dok istorijska i implicitna volatilnost predstavljaju različite pristupe proceni promenljivosti.

Visoka volatilnost ukazuje na veće oscilacije i neizvesnost, ali ne predviđa smer budućih promena cena. Zato je investitori koriste kao jedan od pokazatelja rizika, zajedno sa drugim finansijskim i tržišnim informacijama.

Scroll to Top