Nedovršena proizvodnja (Work-in-Progress – WIP), poznata i kao proizvodnja u toku (Work-in-Process), predstavlja vrednost proizvoda koji su započeti, ali još nisu završeni u proizvodnom procesu. Ona obuhvata troškove sirovina i materijala koji su već uključeni u proizvodnju, direktnog rada i pripadajuće proizvodne režije nastale do trenutka obračuna.
Šta je nedovršena proizvodnja (Work-in-Progress – WIP)?
Nedovršena proizvodnja obuhvata proizvode koji se nalaze između početka proizvodnog procesa i završetka proizvodnje. To mogu biti, na primer, delimično sastavljeni uređaji, odeća koja još nije završena ili proizvodi koji čekaju narednu fazu obrade.
Vrednost WIP-a uglavnom se sastoji od tri kategorije troškova:
- Direktni materijal – sirovine i materijali koji su utrošeni ili ugrađeni u proizvode u toku proizvodnje.
- Direktni rad – troškovi rada zaposlenih koji neposredno učestvuju u proizvodnji.
- Proizvodni režijski troškovi – odgovarajući indirektni troškovi proizvodnje, kao što su amortizacija proizvodne opreme, energija i održavanje proizvodnih pogona.
U vrednost nedovršene proizvodnje uključuju se odgovarajući troškovi proizvodnje, a ne svi troškovi poslovanja preduzeća. Na primer, troškovi marketinga i opšti administrativni troškovi koji nisu povezani sa dovođenjem proizvoda u sadašnje stanje i na sadašnju lokaciju ne uključuju se automatski u vrednost zaliha.
Važno je razlikovati nedovršenu proizvodnju od nezavršenih usluga i ugovora. U zavisnosti od delatnosti i primenjenih računovodstvenih standarda, nedovršeni radovi ili usluge mogu se računovodstveno tretirati drugačije od zaliha proizvoda.
Finansijski značaj WIP-a
Finansijski značaj WIP-a ogleda se u njegovom uticaju na vrednost zaliha, obrtni kapital i finansijski rezultat preduzeća. Previsok nivo nedovršene proizvodnje može ukazivati na zastoje u proizvodnji, sporu realizaciju proizvoda ili preveliko vezivanje novčanih sredstava u proizvodnom procesu. Nasuprot tome, efikasno upravljanje WIP-om može doprineti smanjenju troškova skladištenja, boljem korišćenju resursa i bržem pretvaranju ulaganja u gotove proizvode i prihode od prodaje. Zbog toga je praćenje WIP-a važno za procenu efikasnosti proizvodnje, upravljanje likvidnošću i analizu finansijskog položaja preduzeća.
U računovodstvu se nedovršena proizvodnja evidentira kao deo zaliha u bilansu stanja (Balance Sheet), jer predstavlja imovinu koja još nije prerasla u gotove proizvode spremne za prodaju. Njena vrednost zavisi od stepena dovršenosti proizvoda i troškova koji su nastali tokom proizvodnje.
Nedovršena proizvodnja razlikuje se od sirovina (Raw Materials), koje još nisu uključene u proizvodni proces, i gotovih proizvoda (Finished Goods), čija je proizvodnja završena. U finansijskim izveštajima WIP može biti prikazan kao posebna stavka ili u okviru ukupnih zaliha (Inventory), u zavisnosti od primenjenih računovodstvenih pravila i načina prezentacije izveštaja.
Razlika između WIP-a i zaliha (Inventory)
WIP (Work-in-Progress – nedovršena proizvodnja) predstavlja jednu kategoriju zaliha i obuhvata proizvode koji su započeti, ali još nisu završeni u proizvodnom procesu. Nasuprot tome, zalihe (Inventory) predstavljaju širi računovodstveni pojam koji obuhvata sirovine i materijal, nedovršenu proizvodnju i gotove proizvode namenjene prodaji.
Glavna razlika je u obuhvatu: WIP se odnosi samo na proizvode u procesu izrade, dok zalihe obuhvataju sve tri kategorije.
Na primer, u fabrici nameštaja:
- Sirovine i materijal: drvo, šrafovi i lak koji još nisu upotrebljeni u proizvodnji.
- Nedovršena proizvodnja (WIP): stolovi koji su delimično sastavljeni ili još nisu lakirani.
- Gotovi proizvodi (Finished Goods): završeni stolovi spremni za prodaju.
Sve tri kategorije zajedno čine zalihe proizvodnog preduzeća. Njihovo odvojeno praćenje omogućava preduzeću da utvrdi koliko je materijala raspoloživo, koliko je kapitala vezano u proizvodnji i kolika je vrednost proizvoda spremnih za prodaju.
Formula za obračun nedovršene proizvodnje
Krajnje stanje nedovršene proizvodnje može se izračunati pomoću sledeće formule:
Krajnja nedovršena proizvodnja = Početna nedovršena proizvodnja + Troškovi proizvodnje − Troškovi dovršenih proizvoda
Ending WIP = Beginning WIP + Manufacturing Costs − Cost of Goods Manufactured
Gde su:
- Početna nedovršena proizvodnja (Beginning WIP) – vrednost nedovršene proizvodnje na početku obračunskog perioda, odnosno završno stanje iz prethodnog perioda.
- Troškovi proizvodnje (Manufacturing Costs) – ukupni pripadajući troškovi proizvodnje nastali tokom obračunskog perioda.
- Troškovi dovršenih proizvoda (Cost of Goods Manufactured) – ukupni troškovi proizvoda koji su završeni tokom perioda i preneti iz nedovršene proizvodnje u zalihe gotovih proizvoda.
Primer obračuna:
Pretpostavimo da preduzeće na početku meseca ima nedovršenu proizvodnju u vrednosti od 20.000 evra. Tokom meseca nastali su dodatni troškovi proizvodnje od 80.000 evra, dok je vrednost dovršenih proizvoda prenetih u gotove zalihe iznosila 70.000 evra.
Krajnja nedovršena proizvodnja iznosi:
20.000 + 80.000 − 70.000 = 30.000 evra
Na kraju meseca preduzeće, prema ovom pojednostavljenom obračunu, ima 30.000 evra nedovršene proizvodnje koja ostaje u zalihama.
Formula pretpostavlja da su svi relevantni troškovi proizvodnje obuhvaćeni obračunom i da nema drugih korekcija, kao što su otpisi, gubici ili promene u vrednovanju zaliha.
Tri osnovne kategorije zaliha u proizvodnom preduzeću
Uobičajeni proizvodni ciklus obuhvata tri osnovne kategorije zaliha:
1. Sirovine i materijal (Raw Materials)
To su materijali koji su nabavljeni za proizvodnju, ali još nisu utrošeni ili uključeni u proizvodni proces.
2. Nedovršena proizvodnja (Work-in-Progress – WIP)
To su proizvodi čija je izrada započeta, ali još nije završena. Njihova vrednost obuhvata odgovarajuće troškove proizvodnje nastale do trenutka obračuna.
3. Gotovi proizvodi (Finished Goods)
To su proizvodi čija je proizvodnja završena i koji su spremni za prodaju ili isporuku kupcima.
Prelazak iz jedne kategorije u drugu prati kretanje materijala i troškova kroz proizvodni proces. Kada proizvodnja počne, troškovi se prenose sa sirovina na nedovršenu proizvodnju. Po završetku proizvodnje, odgovarajući troškovi prenose se na gotove proizvode.
Zašto je nedovršena proizvodnja važna?
Vrednost nedovršene proizvodnje pomaže u proceni efikasnosti proizvodnje, upravljanju zalihama i analizi obrtnog kapitala. Prevelika količina WIP-a može ukazivati na zastoje, uska grla u proizvodnji, nedostatak materijala ili spor protok proizvoda kroz proizvodne faze.
S druge strane, određeni nivo nedovršene proizvodnje normalan je u preduzećima koja imaju duge proizvodne cikluse ili proizvode složene proizvode. Zato se WIP ne može ocenjivati samo na osnovu njegove apsolutne vrednosti. Potrebno je uzeti u obzir veličinu preduzeća, vrstu proizvodnje, trajanje proizvodnog ciklusa i promene u odnosu na prethodne periode.
Za potpuniju analizu korisno je uporediti WIP sa ukupnim zalihama, troškovima proizvodnje i vrednošću gotovih proizvoda.
Nedovršena proizvodnja u računovodstvu i finansijskim izveštajima
Nedovršena proizvodnja se u bilansu stanja iskazuje u okviru zaliha, u skladu sa primenjenim računovodstvenim okvirom. Njeno vrednovanje treba da odražava odgovarajuće troškove proizvodnje, uz primenu relevantnih pravila za priznavanje i vrednovanje zaliha.
Prema Međunarodnom računovodstvenom standardu MRS 2 – Zalihe (IAS 2 – Inventories), troškovi zaliha obuhvataju troškove nabavke, troškove konverzije, uključujući direktni rad i proizvodne režijske troškove, kao i druge troškove nastale dovođenjem zaliha na njihovu sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje. Zalihe se, u skladu sa standardom, vrednuju po nižoj vrednosti između troška nabavke ili proizvodnje i neto ostvarive vrednosti.
Nedovršena proizvodnja u Srbiji
U Srbiji, proizvodna preduzeća evidentiraju nedovršenu proizvodnju u okviru zaliha, u skladu sa računovodstvenim okvirom koji primenjuju i važećim propisima. Kod preduzeća koja primenjuju MSFI ili MSFI za mala i srednja preduzeća, relevantna pravila za vrednovanje zaliha uređuju se odgovarajućim standardima, dok se kod drugih obveznika primenjuje odgovarajući domaći računovodstveni okvir.
Za pravilno iskazivanje nedovršene proizvodnje važno je da preduzeće dosledno obračunava troškove materijala, rada i proizvodne režije, utvrđuje stepen dovršenosti proizvoda i pravilno prenosi troškove u gotove proizvode kada je proizvodnja završena.
Tačno i dosledno evidentiranje WIP-a doprinosi pouzdanijem prikazu zaliha, imovine i finansijskog rezultata preduzeća.
Zaključak
Work-in-Progress (WIP), odnosno nedovršena proizvodnja, predstavlja vrednost proizvoda koji su još u procesu izrade. Ona obuhvata odgovarajuće troškove materijala, direktnog rada i proizvodnih režijskih troškova nastalih do trenutka obračuna.
Praćenje WIP-a omogućava preduzeću da bolje kontroliše troškove proizvodnje, prepoznaje zastoje i efikasnije upravlja zalihama. Njegova vrednost i promene tokom vremena korisni su pokazatelji za razumevanje proizvodnog ciklusa i finansijskog položaja preduzeća.