Swap (svop) je finansijski derivat, odnosno ugovor između dve ugovorne strane kojim se dogovara razmena unapred definisanih novčanih tokova ili finansijskih obaveza tokom određenog perioda. Vrednost i iznos tih tokova zavise od uslova ugovora i kretanja određenih finansijskih pokazatelja, kao što su kamatne stope, devizni kursevi, cene robe ili kreditni rizik.
Svopovi se najčešće koriste za upravljanje finansijskim rizicima, zaštitu od nepovoljnih promena na tržištu i prilagođavanje strukture finansijskih obaveza potrebama kompanija i finansijskih institucija.
Na primer, kompanija koja ima kredit sa promenljivom kamatnom stopom može zaključiti svop ugovor kojim razmenjuje svoje obaveze po promenljivoj kamati za obaveze po fiksnoj kamati. Na taj način može bolje da predvidi buduće troškove finansiranja i smanji izloženost rastu kamatnih stopa.
Šta je svop u finansijama?
U finansijama, svop je ugovor o razmeni dva skupa novčanih tokova, koji se nazivaju legs ili ugovorne strane svopa. Svaka strana preuzima obavezu da drugoj strani izvršava određena plaćanja prema unapred dogovorenim uslovima.
Novčani tokovi se često izračunavaju na osnovu nominalnog iznosa glavnice (Notional Principal). To je referentni iznos koji služi za obračun plaćanja, ali se kod mnogih vrsta svopova ne razmenjuje između ugovornih strana.
Kod kamatnog svopa, na primer, nominalni iznos može biti 10 miliona evra. Jedna strana plaća fiksnu kamatu, dok druga plaća promenljivu kamatu obračunatu na isti nominalni iznos. Uobičajeno je da se na datum dospeća međusobno prebijaju obaveze i da se plaća samo neto razlika.
Svopovi mogu imati različite rokove trajanja, od nekoliko meseci do više godina. Ugovor precizira nominalni iznos, valutu, kamatne stope ili druge referentne vrednosti, datume obračuna, način plaćanja i datum dospeća.
Osnovne karakteristike svop ugovora su:
- Dve ugovorne strane – učesnici koji se obavezuju na razmenu novčanih tokova.
- Nominalni iznos – referentna vrednost na osnovu koje se obračunavaju plaćanja.
- Dve ugovorne noge (Legs) – dva skupa novčanih tokova koji se razmenjuju.
- Period trajanja – vremenski interval tokom kojeg ugovor važi.
- Datumi obračuna i plaćanja – unapred utvrđeni termini za izračunavanje i izmirenje obaveza.
Svopovi pripadaju grupi finansijskih derivata, zajedno sa fjučersima, forvard ugovorima i opcijama. Njihova vrednost zavisi od kretanja osnovnih finansijskih pokazatelja ili imovine.
Kako funkcioniše svop ugovor?
Svop funkcioniše tako što se dve strane dogovaraju da tokom određenog perioda razmenjuju novčane tokove prema unapred utvrđenoj formuli ili tržišnom pokazatelju.
Najjednostavniji primer je svop kamatnih stopa.
Pretpostavimo da kompanija ima kredit od 10 miliona evra sa promenljivom kamatnom stopom. Kompanija očekuje da bi rast kamatnih stopa mogao značajno da poveća njene buduće troškove finansiranja.
Zbog toga zaključuje svop ugovor sa bankom:
- Kompanija se obavezuje da banci plaća fiksnu kamatnu stopu od 4% godišnje.
- Banka se obavezuje da kompaniji plaća promenljivu kamatnu stopu, na primer 3-mesečni EURIBOR.
- Nominalni iznos za obračun obe obaveze iznosi 10 miliona evra.
- Plaćanja se obračunavaju u unapred utvrđenim periodima.
Ako promenljiva kamatna stopa poraste na 5%, banka kompaniji duguje veći iznos promenljive kamate, dok kompanija i dalje plaća ugovorenu fiksnu stopu od 4%.
U pojednostavljenom primeru, razlika između stopa iznosi jedan procentni poen, odnosno 100.000 evra godišnje na nominalni iznos od 10 miliona evra. Ako se plaćanje obračunava za celu godinu, kompanija prima tu razliku od banke.
Kada se svop posmatra zajedno sa prvobitnim kreditom, kompanija praktično ublažava izloženost promenljivoj kamatnoj stopi i približava se finansiranju sa fiksnom kamatom.
Važno je razumeti da svop ne predstavlja automatsko ukidanje prvobitnog kredita. Kredit i svop su dva odvojena ugovora. Svop menja ekonomsku izloženost kompanije promenama kamatnih stopa, ali ne menja automatski uslove njenog prvobitnog zaduženja.
Gde se trguje svopovima?
Svopovima se tradicionalno trguje na vanberzanskom tržištu (Over-the-Counter – OTC), a ne na organizovanim berzama. To omogućava ugovornim stranama da prilagode uslove ugovora svojim potrebama, uključujući iznos, valutu, rok trajanja i način obračuna plaćanja.
Više o ovom načinu trgovanja možete pročitati u članku Over-the-Counter (OTC).
U svop transakcijama najčešće učestvuju:
- Banke i druge finansijske institucije, koje zaključuju svopove za sopstvene potrebe ili u ime klijenata.
- Velike kompanije, koje koriste svopove za zaštitu od kamatnog, valutnog i drugih finansijskih rizika.
- Investicioni fondovi i institucionalni investitori, koji koriste svopove za upravljanje portfoliom i preuzimanje određenih tržišnih izloženosti.
- Finansijski posrednici i dileri, koji povezuju učesnike na tržištu i obezbeđuju mogućnost zaključivanja transakcija.
Banke i druge finansijske institucije često nastupaju kao Market Makers (tvorci tržišta). One daju ponude za kupovinu i prodaju svopova i olakšavaju zaključivanje transakcija između različitih učesnika.
Iako se većina svopova zaključuje na OTC tržištu, određene standardizovane transakcije mogu biti predmet centralnog kliringa preko centralnih ugovornih strana. Zbog toga nije potpuno tačno da se svi svopovi uvek zaključuju i obračunavaju isključivo bilateralno.
Vrste svopova
Na finansijskim tržištima postoji više vrsta svopova. Razlikuju se prema vrsti rizika koji prenose, finansijskom pokazatelju na osnovu kojeg se obračunavaju i nameni zbog koje se zaključuju.
Najpoznatije vrste su:
1. Svop kamatnih stopa (Interest Rate Swap)
Svop kamatnih stopa je ugovor kojim dve strane razmenjuju novčane tokove obračunate na osnovu različitih kamatnih stopa. Najčešće jedna strana plaća fiksnu kamatnu stopu, dok druga plaća promenljivu kamatnu stopu.
Obračun se vrši na osnovu unapred dogovorenog nominalnog iznosa glavnice. Kod standardnog kamatnog svopa glavnica se ne razmenjuje, već služi samo kao osnovica za obračun kamata.
Kompanija koja ima kredit sa promenljivom kamatnom stopom može koristiti ovaj instrument da bi se zaštitila od rasta kamata. Zaključivanjem svopa ona plaća fiksnu, a prima promenljivu kamatu, čime se njena ukupna izloženost približava fiksnoj kamatnoj stopi.
Moguća je i obrnuta strategija. Kompanija koja ima obavezu po fiksnoj kamatnoj stopi može zaključiti svop kojim plaća promenljivu, a prima fiksnu kamatu. To može biti korisno ako očekuje pad kamatnih stopa, ali istovremeno povećava njenu izloženost njihovom eventualnom rastu.
Glavna svrha kamatnog svopa jeste upravljanje rizikom promena kamatnih stopa i prilagođavanje strukture finansijskih obaveza.
2. Valutni svop (Currency Swap)
Valutni svop je ugovor kojim dve strane razmenjuju glavnicu i kamatne obaveze izražene u različitim valutama.
Za razliku od standardnog kamatnog svopa, kod valutnog svopa se glavnica najčešće razmenjuje na početku i ponovo na kraju ugovorenog perioda. Tokom trajanja ugovora strane obično razmenjuju i kamatna plaćanja u odgovarajućim valutama.
Na primer, kompanija iz Srbije kojoj su potrebna sredstva u evrima, a ima pristup finansiranju u dinarima, može zaključiti valutni svop sa bankom. Ugovorom se mogu razmeniti dinarski i evro iznos, a zatim i odgovarajuće kamatne obaveze.
Valutni svopovi se koriste za:
- Zaštitu od promena deviznog kursa.
- Usklađivanje prihoda i rashoda u različitim valutama.
- Pristup finansiranju u stranoj valuti.
- Upravljanje valutnom strukturom imovine i obaveza.
3. Robni svop (Commodity Swap)
Robni svop je ugovor kojim se razmenjuju novčani tokovi povezani sa cenom određene robe, kao što su nafta, prirodni gas, zlato, bakar ili poljoprivredni proizvodi.
Najčešće jedna strana plaća fiksnu cenu, dok druga plaća promenljivu cenu koja zavisi od tržišne vrednosti robe.
Na primer, avio-kompanija koja očekuje značajne troškove goriva može zaključiti robni svop kojim se štiti od rasta cena nafte ili derivata nafte. Ako tržišna cena poraste iznad ugovorene fiksne cene, kompanija može ostvariti korist od svop ugovora koja delimično ili u potpunosti nadoknađuje veće troškove goriva.
Kod standardnog robnog svopa uglavnom se ne razmenjuje fizička roba. Ugovorne strane razmenjuju novčane iznose koji zavise od ugovorene i tržišne cene robe.
4. Kreditni svop (Credit Default Swap – CDS)
Kreditni svop (CDS) je finansijski derivat kojim se prenosi kreditni rizik sa jedne ugovorne strane na drugu. Najčešće se koristi kao zaštita od mogućnosti da dužnik ne ispuni svoje obaveze po obveznici, kreditu ili drugom dužničkom instrumentu.
Ugovor obično uključuje dve strane:
- Kupac kreditne zaštite plaća periodičnu premiju prodavcu zaštite.
- Prodavac kreditne zaštite obavezuje se da izvrši ugovorenu isplatu ako nastupi definisani kreditni događaj, kao što su neizvršenje obaveza ili stečaj referentnog dužnika.
Na primer, investitor koji poseduje korporativne obveznice može kupiti CDS kako bi se zaštitio od mogućnosti da kompanija koja je izdala obveznice ne izmiri svoje obaveze.
Ako nastupi ugovoreni kreditni događaj, prodavac zaštite izvršava isplatu prema pravilima ugovora. Način poravnanja može biti novčani ili fizički, u zavisnosti od uslova transakcije.
CDS nije isto što i klasično osiguranje. Iako ima sličnu ekonomsku funkciju zaštite od gubitka, predstavlja derivat sa posebnim ugovornim pravilima. Kupac CDS-a ne mora u svim slučajevima da poseduje osnovni dužnički instrument.
Kreditni svopovi bili su posebno značajni tokom globalne finansijske krize 2008. godine, kada su problemi na tržištu hipotekarnih kredita i složeni odnosi između finansijskih institucija pokazali koliko rizici povezani sa CDS ugovorima mogu biti ozbiljni.
5. Inflatorni svop (Inflation Swap)
Inflatorni svop je ugovor kojim dve strane razmenjuju novčane tokove povezane sa fiksnom kamatnom stopom i promenom indeksa inflacije.
Kod najčešćeg oblika inflatornog svopa, jedna strana plaća unapred dogovorenu fiksnu stopu, dok druga plaća iznos koji zavisi od ostvarene inflacije, merene određenim indeksom, kao što je indeks potrošačkih cena (Consumer Price Index – CPI).
Na primer, investitor koji želi da se zaštiti od rasta inflacije može zaključiti ugovor kojim prima novčani tok povezan sa inflacijom, a plaća fiksnu stopu.
Ako inflacija poraste više nego što je tržište očekivalo, strana koja prima inflatorni tok može ostvariti korist. Ako inflacija bude niža od očekivane, rezultat može biti suprotan.
Inflatorni svopovi se koriste za upravljanje inflatornim rizikom, naročito kod finansijskih institucija, investicionih fondova i velikih institucionalnih investitora.
6. Svop sa ukupnim povratom (Total Return Swap – TRS)
Svop sa ukupnim povratom je ugovor kojim jedna strana prenosi ukupan ekonomski prinos određene imovine na drugu stranu, u zamenu za unapred dogovorenu fiksnu ili promenljivu naknadu.
Ukupan prinos obuhvata:
- Prihod od osnovne imovine, kao što su kamate ili dividende.
- Kapitalne dobitke ili gubitke, nastale promenom tržišne vrednosti imovine.
Osnovna imovina (Underlying Asset) može biti pojedinačna obveznica, akcija, kreditni portfolio ili berzanski indeks.
Više o pojmu osnovne imovine možete pročitati u članku Underlying Asset.
Na primer, investicioni fond želi da ostvari izloženost prema određenom berzanskom indeksu, ali ne želi direktno da kupuje sve akcije koje ga čine. Može zaključiti TRS sa bankom, koja mu prenosi ekonomski prinos tog indeksa. Fond zauzvrat plaća ugovorenu naknadu.
Ako vrednost osnovne imovine raste i ona ostvaruje prihod, strana koja prima ukupan prinos ima korist. Ako vrednost imovine opadne, ista strana snosi ugovoreni gubitak.
7. Svop zamene duga za akcije (Debt-Equity Swap)
Debt-Equity Swap je finansijska transakcija u kojoj se postojeći dug kompanije pretvara u vlasnički kapital. Za razliku od prethodno navedenih vrsta, ovaj aranžman je prvenstveno oblik finansijskog restrukturiranja, a ne standardni svop derivat.
U takvoj transakciji poverilac pristaje da se odrekne potraživanja ili njegovog dela u zamenu za akcije ili drugi oblik vlasničkog učešća u kompaniji.
Na primer, kompanija koja ima velike obaveze prema poveriocima može ponuditi zamenu dela duga za akcije. Time se smanjuje iznos njenih obaveza, dok poverilac umesto potraživanja stiče vlasnički udeo.
Ovakva transakcija može pomoći kompaniji da:
- Smanji nivo zaduženosti.
- Poboljša strukturu bilansa stanja.
- Smanji buduće troškove kamata.
- Izbegne ili ublaži finansijske teškoće.
Međutim, postojeći vlasnici mogu izgubiti deo svog vlasničkog udela zbog izdavanja novih akcija, odnosno doći može do razvodnjavanja vlasništva (Stock Dilution).
Debt-Equity Swap se najčešće primenjuje u postupcima restrukturiranja prezaduženih kompanija.
Zašto kompanije koriste svopove?
Kompanije i finansijske institucije koriste svopove prvenstveno zato što im omogućavaju da promene strukturu svojih finansijskih obaveza ili prenesu određeni rizik na drugu ugovornu stranu.
Najvažniji razlozi su:
1. Zaštita od kamatnog rizika
Kompanija može koristiti kamatni svop da bi promenljivu kamatnu stopu zamenila fiksnom i tako smanjila neizvesnost budućih troškova finansiranja.
2. Zaštita od valutnog rizika
Kompanije koje posluju u više valuta mogu koristiti valutne svopove kako bi uskladile svoje prihode i obaveze i smanjile izloženost promenama deviznog kursa.
3. Upravljanje troškovima finansiranja
Svopovi mogu omogućiti kompaniji da prilagodi postojeće finansijske obaveze bez potrebe da menja osnovni kreditni ugovor.
4. Upravljanje tržišnim rizicima
Robni i inflatorni svopovi mogu pomoći kompanijama da smanje neizvesnost povezanu sa promenama cena sirovina i inflacije.
5. Prilagođavanje investicione strategije
Investicioni fondovi i finansijske institucije koriste svopove da bi stekli ili promenili izloženost prema određenim tržištima, indeksima, kamatnim stopama ili drugim finansijskim instrumentima.
Prednosti i nedostaci svop ugovora
Svopovi pružaju značajne mogućnosti za upravljanje finansijskim rizicima, ali istovremeno nose određene rizike i troškove.
Prednosti svopova:
- Upravljanje rizikom – omogućavaju zaštitu od nepovoljnih promena kamatnih stopa, deviznih kurseva, cena robe i inflacije.
- Fleksibilnost – OTC ugovori mogu se prilagoditi potrebama ugovornih strana.
- Predvidljivost novčanih tokova – određene vrste svopova omogućavaju stabilnije planiranje budućih finansijskih obaveza.
- Pristup različitim tržištima – omogućavaju kompanijama i investitorima da steknu izloženost prema različitim finansijskim instrumentima i tržištima.
- Upravljanje finansijskom strukturom – mogu pomoći u usklađivanju valutne i kamatne strukture imovine i obaveza.
Nedostaci i rizici svopova:
- Kreditni rizik druge ugovorne strane – postoji mogućnost da druga strana ne ispuni svoje ugovorne obaveze.
- Tržišni rizik – promena kamatnih stopa, deviznih kurseva ili drugih pokazatelja može dovesti do nepovoljnog rezultata.
- Rizik likvidnosti – može biti teško pronaći drugu stranu za prevremeno zatvaranje ili prenos ugovora.
- Složenost ugovora – pojedini svopovi imaju složene formule obračuna i uslove poravnanja.
- Troškovi raskida – prevremeno zatvaranje ugovora može izazvati značajne troškove, naročito kada su se tržišni uslovi promenili.
Svopovi u Srbiji
Svopovi imaju primenu i u finansijskom sistemu Srbije, posebno u poslovanju banaka, finansijskih institucija i većih kompanija koje imaju obaveze ili prihode u različitim valutama ili su izložene promenama kamatnih stopa.
Za domaće kompanije posebno su značajni valutni svopovi i instrumenti zaštite od kamatnog rizika. Preduzeće koje ima kredit u evrima, a prihode ostvaruje u dinarima, može biti izloženo promenama deviznog kursa. U zavisnosti od dostupnosti odgovarajućeg instrumenta i uslova banke, valutni derivat može pomoći u upravljanju tom izloženošću.
Banke mogu koristiti svopove za upravljanje sopstvenim bilansima, valutnom strukturom i kamatnim rizikom, kao i za pružanje usluga klijentima.
Ipak, svopovi nisu jednostavan niti univerzalno dostupan instrument za sve privredne subjekte. Ugovaranje zavisi od vrste transakcije, kreditne sposobnosti klijenta, procene rizika, tržišnih uslova i ponude finansijskih institucija.
Pre zaključivanja svop ugovora, kompanija treba da razume način obračuna novčanih tokova, moguće troškove raskida, rizik druge ugovorne strane i računovodstveni tretman transakcije. Posebno je važno da se instrument koristi za zaštitu stvarne finansijske izloženosti, a ne samo za špekulaciju o budućem kretanju tržišnih cena.
Zaključak
Swap (svop) je finansijski derivat koji omogućava dvema ugovornim stranama da razmenjuju unapred dogovorene novčane tokove ili finansijske obaveze. Najčešće vrste uključuju kamatne, valutne, robne, kreditne, inflatorne i svopove sa ukupnim povratom.
Njihova glavna prednost je mogućnost upravljanja finansijskim rizicima i prilagođavanja strukture novčanih tokova potrebama kompanija i investitora. Međutim, svopovi mogu biti složeni i nose kreditni, tržišni i likvidnosni rizik.
Zbog toga je pre zaključivanja svop ugovora neophodno razumeti njegove uslove, način obračuna i moguće finansijske posledice.