Koeficijent pokrivenosti imovinom
Šta je koeficijent pokrivenosti imovinom?
Koeficijent pokrivenosti imovinom (sredstvima) je finansijski pokazatelj koji meri koliko dobro kompanija može da otplati dugove prodajom ili likvidacijom svoje imovine. Ovaj koeficijent koriste zajmodavci, investitori, finansijski analitičari, menadžmenti, regulatori itd. za procenu solventnosti i rizičnosti određene kompanije.
Što je koeficijent pokrića imovinom veći, više puta kompanija može da pokrije dug svojim sredstvima. Banke i zajmodavci obično traže minimalan koeficijent pokrića imovinom pre nego što pozajme novac.
Koeficijent pokrivenosti imovinom se izračunava korišćenjem sledeće formule:
Formula
Koeficijent pokića sredstvima = (Ukupna sredstva – Nematerijalna sredstva) – (Tekuće obaveze – Kratkoročni dug) / Ukupan dug
Asset Coverage Ratio = (Total Assets – Intangible Assets) – (Current Liabilities – Short-term Debt) / Total Debt
Formula koristi materijalna sredstva Tangible Assets, koja su ukupna sredstva Total Assets umanjena za nematerijalna sredstva Intangible Assets (imovina bez fizičkog oblika, kao što su intelektualna svojina ili gudvil Goodwill). Razlog izostavljanja nematerijalne imovine je taj što se ona ne može lako vrednovati ili prodati.
Od tekućih obaveza Current Liabilities se oduzimaju kratkoročni dugovi Short-term Debt koji se moraju platiti u roku od godinu dana.Tekuće obaveze su kratkoročne finansijske obaveze koje se obično duguju dobavljačima, ali se ne smatraju dugom jer nema obaveze palaćanja kamate. Razlog izostavljanja kratkoročnog duga je taj što je kratkoročni dug sadržan u ukupnom dugu u imeniocu. Ukupni dug sadrži i kratkoročni i dugoročni kamatonosni dug Long-term Debt.
Dobijena vrednost obaveza se zatim oduzima od materijalne imovine i deli sa ukupnim iznosom duga da bi se dobila vrednost koeficijenta pokrića imovinom.
Koji koeficijent pokrivenosti imovinom je optimalan?
Određivanje optimalnog koeficijenta zavisi od delatnosti u kojoj kompanija posluje tako da nije moguće utvrditi šta je dobar, a šta loš koeficijent. Naprimer, koeficijent pokrivenosti sredstava od 1,5 smatra se prihvatljivim za komunalna preduzeća, a 2 za industrijska i javna preduzeća. U većini slučajeva, kompanija definiše minimalan koeficijent pokrića imovinom koji bi trebalo održavati kako se kompanija ne bi prekomerno zaduživala van unapred postavljenog ograničenja U krajnoj liniji to smanjuje rizik od bankrota.
Ovaj odnos se može koristiti samo za upoređivanje kompanija u okviru iste delatnosti. Kompanije u različitim industrijama ili različitim fazama svog životnog ciklusa mogu imati različite strukture kapitala zbog kojih poređenje nije moguće.
Primer
Pretpostavimo da su finansijski podaci kompanije A kao u donjoj tabeli:
| Primer koeficijenta pokrivenosti imovinom kompanije A u 000 USD | |||
| Godina 1 | Godina 2 | Godina 3 | |
| Ukupna sredstva | 100 | 150 | 200 |
| Nematerijalna sredstva | 30 | 40 | 50 |
| Tekuće obaveze | 20 | 25 | 30 |
| Kratkoročni dug | 10 | 15 | 20 |
| Ukupan dug | 100 | 120 | 140 |
| Koeficijent pokrivenosti sredstvima | 0,6 | 0,83 | 1,00 |
Obračun je izvršen po formuli za sve tri godine kako sledi:
Koeficijent pokrivenost imovinom = (Ukupna sredstva – Nematerijalna sredstva) – (Tekuće obaveze
– Kratkoročni dug) / Ukupan dug
Prva godina
Koeficijent pokrivenost sredstvima = (100 – 30) – (20 – 10) / 100 = 60 / 100 = 0,6
Druga godina
Koeficijent pokrivenost sredstvima = (150 – 40) – (25 – 15) / 120 = 0,83
Treća godina
Koeficijent pokrivenost sredstvima = (200 – 50) – (30 -20) /140 = 140 / 140 = 1,0
Kao što se vidi, imovina kompanije je rasla bržim tempom u poređenju sa dugom, tako da se koeficijent pokrića poboljšao u tri posmatrane godine.
