Dugoročne obaveze (Long-term Liabilities / Non-current Liabilities) predstavljaju obaveze kompanije koje se, prema njihovoj klasifikaciji, ne očekuje da budu izmirene u narednih 12 meseci ili tokom normalnog poslovnog ciklusa, u zavisnosti od primenjenog računovodstvenog okvira.
Za razliku od tekućih obaveza (Current Liabilities), koje se uglavnom izmiruju u kratkom roku, dugoročne obaveze dospevaju tokom dužeg vremenskog perioda. One mogu nastati iz zaduživanja, ugovora o zakupu, poreskih obaveza i drugih poslovnih događaja.
Važno je razlikovati Long-term Liabilities od Long-term Debt. Dugoročni dug predstavlja užu kategoriju koja obuhvata dugoročne kamatonosne obaveze, dok dugoročne obaveze mogu uključivati i stavke koje nisu dug u užem smislu.
Šta su Long-term Liabilities?
Long-term Liabilities odnosno Non-current Liabilities iskazuju se u bilansu stanja kao deo ukupnih obaveza kompanije.
U ovu kategoriju mogu spadati:
- Long-term Debt – dugoročni bankarski krediti i druge dugoročne dužničke obaveze;
- Bonds Payable – obaveze po osnovu emitovanih obveznica;
- Long-term Lease Liabilities – dugoročne obaveze po osnovu zakupa;
- Deferred Tax Liabilities – odložene poreske obaveze;
- određene penzione i druge dugoročne obaveze prema zaposlenima;
- druge obaveze čije se izmirenje očekuje nakon perioda klasifikovanog kao tekući.
Dugoročne obaveze mogu biti povezane sa finansiranjem dugoročnih ulaganja, ali njihova namena nije ograničena samo na finansiranje dugotrajne imovine.
Long-term Liabilities i Current Liabilities
Osnovna razlika između dugoročnih i tekućih obaveza odnosi se na period njihovog izmirenja.
Current Liabilities predstavljaju obaveze koje se uglavnom očekuje da budu izmirene u roku od 12 meseci ili tokom normalnog poslovnog ciklusa, ako je taj ciklus duži.
Long-term Liabilities predstavljaju obaveze koje nisu klasifikovane kao tekuće i čije se izmirenje očekuje nakon tog perioda.
Na primer, kompanija može imati dugoročni bankarski kredit sa preostalim rokom od pet godina. Deo glavnice koji dospeva u narednih 12 meseci može se klasifikovati kao Current Portion of Long-term Debt (CPLTD), dok se preostali deo prikazuje kao dugoročna obaveza.
Ovakva klasifikacija omogućava korisnicima finansijskih izveštaja da bolje procene kratkoročne obaveze i dugoročnu strukturu finansiranja kompanije.
Kako se utvrđuju dugoročne obaveze?
Dugoročne obaveze se ne izračunavaju pomoću jedne univerzalne formule. Njihov iznos se utvrđuje na osnovu pojedinačnih obaveza kompanije i pravila primenjenog računovodstvenog okvira, a zatim se prikazuje u bilansu stanja (Balance Sheet).
Na primer, kompanija može imati sledeće dugoročne obaveze:
| Stavka | Iznos |
|---|---|
| Dugoročni bankarski kredit | 2.000.000 USD |
| Obveznice | 1.000.000 USD |
| Dugoročne obaveze po osnovu zakupa | 500.000 USD |
| Odložene poreske obaveze | 300.000 USD |
| Ukupno | 3.800.000 USD |
U ovom pojednostavljenom primeru, ukupne dugoročne obaveze iznose 3,8 miliona USD.
Ako deo dugoročnog kredita od 400.000 USD dospeva u narednih 12 meseci, taj deo može biti reklasifikovan u Current Liabilities, u skladu sa pravilima primenjenog računovodstvenog okvira.
Primeri dugoročnih obaveza
Najčešći primeri uključuju:
- dugoročne bankarske kredite;
- obaveze po osnovu emitovanih obveznica;
- dugoročne obaveze po osnovu zakupa;
- odložene poreske obaveze;
- određene dugoročne obaveze prema zaposlenima;
- druge obaveze koje se ne očekuje da budu izmirene u narednih 12 meseci.
Nisu sve navedene obaveze dug (Debt). Na primer, Deferred Tax Liabilities predstavljaju obaveze, ali se ne smatraju dugom u istom smislu kao bankarski kredit ili obveznica.
Long-term Liabilities i Long-term Debt
Ova razlika je važna za pravilno razumevanje finansijskih izveštaja.
Long-term Debt predstavlja dugoročni dug, odnosno užu kategoriju obaveza koja se odnosi na dugovanje po osnovu pozajmljenih sredstava i drugih dužničkih instrumenata.
Long-term Liabilities predstavljaju širu kategoriju i mogu uključivati dugoročni dug, ali i druge dugoročne obaveze.
Zato se može reći:
Long-term Debt ⊂ Long-term Liabilities
Drugim rečima, svaki dugoročni dug predstavlja dugoročnu obavezu, ali svaka dugoročna obaveza nije nužno dugoročni dug.
Zašto su dugoročne obaveze važne?
Dugoročne obaveze mogu kompaniji omogućiti da obezbedi sredstva za poslovanje i dugoročne investicije bez potrebe da sve obaveze izmiri odmah.
Međutim, veći iznos dugoročnih obaveza može značiti i veće buduće obaveze za kompaniju. Kod dugoročnog duga to može uključivati plaćanje kamate i glavnice, dok kod drugih vrsta obaveza postoje drugačiji načini i rokovi izmirenja.
Zbog toga analitičari ne posmatraju samo apsolutni iznos dugoročnih obaveza, već i njihov odnos prema imovini, kapitalu, prihodima i novčanim tokovima kompanije.
Za analizu zaduženosti mogu se koristiti pokazatelji kao što su Debt Ratio, Debt-to-Equity Ratio, Long-term Debt Ratio i Interest Coverage Ratio.
Rizici povezani sa dugoročnim obavezama
Dugoročne obaveze mogu povećati finansijske obaveze kompanije i uticati na njenu buduću finansijsku fleksibilnost.
Kod dugoročnog duga posebno su značajni:
- kamatni rizik, naročito kod duga sa promenljivom kamatnom stopom;
- rizik refinansiranja, kada kompanija mora da obezbedi nova sredstva za dospele obaveze;
- kreditni rizik, odnosno rizik povezan sa sposobnošću druge ugovorne strane da ispuni svoje obaveze;
- rizik pogoršanja novčanog toka i sposobnosti servisiranja duga.
Kompanije mogu koristiti različite strategije upravljanja finansijskim rizicima, uključujući Hedging, ali hedžing nije karakteristika svih dugoročnih obaveza niti je obavezan način njihovog upravljanja.
Long-term Liabilities u Srbiji
U finansijskim izveštajima kompanija u Srbiji dugoročne obaveze predstavljaju obaveze koje se, u skladu sa primenjenim računovodstvenim pravilima, ne klasifikuju kao kratkoročne. Mogu obuhvatati dugoročne kredite, obaveze po osnovu emitovanih dužničkih instrumenata, dugoročne obaveze po osnovu zakupa, odložene poreske obaveze i druge dugoročne stavke.
Pri analizi finansijskog položaja domaće kompanije važno je razlikovati ukupne dugoročne obaveze od dugoročnog duga, jer te kategorije nemaju isto značenje.
Zaključak
Long-term Liabilities (Dugoročne obaveze) predstavljaju širu kategoriju obaveza kompanije koje se ne očekuje da budu izmirene u narednih 12 meseci ili tokom normalnog poslovnog ciklusa, u zavisnosti od primenjenog računovodstvenog okvira.
One mogu uključivati dugoročni dug, obveznice, dugoročne obaveze po osnovu zakupa, odložene poreske obaveze i druge dugoročne obaveze.
Za pravilnu analizu finansijskog položaja kompanije važno je razlikovati Long-term Liabilities od Long-term Debt, kao i posmatrati ove stavke zajedno sa imovinom, kapitalom, novčanim tokovima i drugim pokazateljima finansijske stabilnosti.