Operating Overhead – Režijski troškovi poslovanja: značenje, vrste, primeri i uticaj na profit

Operating Overhead, odnosno režijski troškovi poslovanja, predstavlja troškove potrebne za održavanje i funkcionisanje poslovanja, ali koji se ne mogu direktno pripisati proizvodnji konkretnog proizvoda, pružanju određene usluge ili pojedinačnoj prodaji.

Ovi troškovi su uglavnom indirektni troškovi poslovanja i mogu obuhvatati zakup poslovnog prostora, komunalne usluge, osiguranje, administrativne troškove, određene troškove IT-a, računovodstva i druge troškove neophodne za svakodnevno poslovanje.

Operating Overhead je važan za analizu poslovanja jer kompanija mora da pokrije ove troškove prihodima čak i kada se obim proizvodnje ili prodaje menja.

Šta je Operating Overhead?

Operating Overhead obuhvata troškove koji nastaju zbog samog funkcionisanja kompanije, ali nisu direktno povezani sa konkretnom jedinicom proizvoda ili usluge.

Na primer, ako kompanija proizvodi 10.000 jedinica proizvoda, trošak sirovina potrebnih za proizvodnju može se direktno povezati sa proizvodima i zato predstavlja direktni trošak.

Nasuprot tome, zakup kancelarije u kojoj rade administrativni zaposleni postoji bez obzira na to da li kompanija proizvodi 1.000 ili 10.000 jedinica. Takav trošak može predstavljati Operating Overhead.

Zbog toga se režijski troškovi često nazivaju i indirektnim troškovima (Indirect Costs).

Primeri Operating Overhead troškova

Operating Overhead može obuhvatati različite vrste troškova, u zavisnosti od poslovnog modela kompanije.

Najčešći primeri su:

  • zakup poslovnog prostora;
  • komunalne usluge;
  • osiguranje;
  • računovodstvene usluge;
  • pravne usluge;
  • administrativni troškovi;
  • određeni IT troškovi;
  • kancelarijski materijal;
  • troškovi održavanja;
  • određeni troškovi upravljanja;
  • deprecijacija poslovne opreme;
  • troškovi telefona i interneta.

Međutim, nije svaki navedeni trošak automatski Operating Overhead. Njegova klasifikacija zavisi od toga na koji deo poslovanja se odnosi i od primenjenih računovodstvenih pravila.

Fiksni i varijabilni režijski troškovi

Operating Overhead se može posmatrati prema tome kako se menja sa obimom poslovanja.

Fiksni režijski troškovi

Fixed Overhead predstavlja troškove koji se u kratkom roku uglavnom ne menjaju značajno sa promenom obima proizvodnje ili prodaje.

Primeri mogu biti:

  • zakupnina;
  • određene premije osiguranja;
  • određeni administrativni troškovi;
  • plate dela administrativnog osoblja.

Na primer, ako kompanija plaća 5.000 evra mesečno za zakup kancelarije, taj trošak može ostati isti bez obzira na to da li kompanija ostvari veću ili manju prodaju.

Varijabilni režijski troškovi

Variable Overhead menjaju se sa promenom nivoa poslovne aktivnosti.

U zavisnosti od poslovanja, primer može biti određeni trošak energije ili drugih resursa koji raste sa povećanjem aktivnosti.

Granica između fiksnih i varijabilnih troškova nije uvek ista za sve kompanije. Neki troškovi mogu imati i fiksnu i varijabilnu komponentu i tada se nazivaju poluvarijabilni ili mešoviti troškovi.

Operating Overhead i direktni troškovi

Najvažnija razlika između Operating Overhead i direktnih troškova jeste mogućnost direktnog povezivanja sa određenim proizvodom, uslugom ili aktivnošću.

Direktni trošak može se relativno lako pripisati konkretnom proizvodu ili usluzi.

Režijski trošak odnosi se na šire poslovanje i ne može se jednostavno pripisati jednoj jedinici proizvoda ili usluge.

Na primer:

  • sirovina za proizvod → direktni trošak;
  • plata radnika koji direktno proizvodi proizvod → može biti direktni trošak;
  • zakup administrativne kancelarije → režijski trošak;
  • računovodstvene usluge → režijski trošak.

Operating Overhead i SG&A

Operating Overhead i SG&A (Selling, General and Administrative Expenses) nisu potpuni sinonimi.

SG&A obuhvata:

  • Selling Expenses – troškove prodaje;
  • General and Administrative Expenses (G&A) – opšte i administrativne troškove.

Operating Overhead je širi koncept režijskih troškova i može obuhvatiti određene indirektne troškove koji se ne klasifikuju kao SG&A.

Na primer, određeni proizvodni režijski troškovi (Manufacturing Overhead) povezani su sa proizvodnjom i mogu biti uključeni u trošak proizvodnje i kasnije u COGS, dok SG&A uglavnom nije deo COGS-a.

Zato:

Operating Overhead ≠ SG&A

Iako se određeni G&A troškovi mogu istovremeno posmatrati kao režijski troškovi poslovanja.

Operating Overhead i Manufacturing Overhead

Posebno je važno razlikovati Operating Overhead od Manufacturing Overhead.

Manufacturing Overhead predstavlja indirektne troškove proizvodnje. Oni mogu uključivati:

  • indirektni rad u proizvodnji;
  • troškove održavanja proizvodnog pogona;
  • energiju proizvodnog pogona;
  • deprecijaciju proizvodne opreme;
  • određene troškove upravljanja proizvodnjom.

Ovi troškovi mogu biti uključeni u trošak proizvodnje, a kroz prodatu robu mogu dospeti u COGS.

Operating Overhead je širi termin i može obuhvatiti režijske troškove koji se odnose na poslovanje izvan same proizvodnje.

Operating Overhead i Operating Expenses

Operating Expenses (OpEx) predstavljaju troškove nastale u redovnom poslovanju kompanije koji nisu uključeni u COGS.

Operating Overhead je povezan sa ovim troškovima, ali nije njihov potpuni sinonim.

Na primer, mnogi G&A troškovi mogu predstavljati i Operating Overhead, dok se termin overhead koristi prvenstveno da naglasi da je reč o indirektnim troškovima.

Zbog toga je korisno razlikovati:

  • Operating Expenses → šira računovodstvena kategorija operativnih troškova;
  • Operating Overhead → fokus na indirektnim režijskim troškovima poslovanja;
  • SG&A → prodajni, opšti i administrativni troškovi;
  • Manufacturing Overhead → indirektni troškovi proizvodnje.

Kako Operating Overhead utiče na profit?

Operating Overhead utiče na profitabilnost zato što predstavlja trošak koji kompanija mora da pokrije prihodima.

Ako prihod raste, a režijski troškovi ostaju relativno stabilni, kompanija može ostvariti operativnu polugu (Operating Leverage).

Na primer, kompanija ima godišnje Operating Overhead od 500.000 evra. Ako ostvari prihod od 2 miliona evra, režijski troškovi predstavljaju:

500.000 ÷ 2.000.000 × 100 = 25% prihoda

Ako prihod poraste na 3 miliona evra, a Operating Overhead ostane 500.000 evra:

500.000 ÷ 3.000.000 × 100 = 16,67%

To pokazuje kako rast prihoda može smanjiti relativno opterećenje fiksnih režijskih troškova.

Zašto je kontrola Operating Overhead važna?

Kompanije nastoje da kontrolišu režijske troškove kako bi poboljšale operativnu efikasnost i profitabilnost.

Međutim, smanjenje režijskih troškova nije uvek dobro samo po sebi.

Na primer, smanjenje IT troškova može kratkoročno smanjiti rashode, ali ako dovede do lošije infrastrukture, bezbednosnih problema ili slabije produktivnosti, dugoročni rezultat može biti negativan.

Zato je važnije postići efikasnu strukturu troškova, a ne jednostavno smanjiti sve režijske troškove.

Operating Overhead i mala i velika preduzeća

Operating Overhead postoji i kod malih i kod velikih kompanija.

Kod malog preduzeća može obuhvatati:

  • zakup kancelarije;
  • računovodstvo;
  • internet;
  • osiguranje;
  • kancelarijski materijal.

Kod velike kompanije struktura može biti mnogo složenija i obuhvatati:

  • administrativne timove;
  • IT infrastrukturu;
  • poslovne objekte;
  • pravne i računovodstvene službe;
  • osiguranje;
  • sisteme za upravljanje;
  • održavanje poslovne infrastrukture.

Zbog toga se analiza režijskih troškova mora prilagoditi veličini, industriji i poslovnom modelu kompanije.

Operating Overhead u odnosu na prihod

Za analizu efikasnosti može se koristiti odnos režijskih troškova i prihoda:

Operating Overhead Ratio = Operating Overhead ÷ Revenue × 100

Na primer, ako kompanija ima:

  • Operating Overhead = 300.000 evra;
  • Revenue = 2.000.000 evra;

odnos iznosi:

300.000 ÷ 2.000.000 × 100 = 15%

To znači da Operating Overhead iznosi 15% prihoda.

Ovaj pokazatelj ima smisla prvenstveno kada se prati kroz vreme ili poredi sa kompanijama sličnog poslovnog modela.

Zaključak

Operating Overhead, odnosno režijski troškovi poslovanja, predstavljaju indirektne troškove potrebne za funkcionisanje kompanije, ali koji se ne mogu direktno pripisati konkretnom proizvodu ili usluzi.

Mogu obuhvatati zakup, komunalije, osiguranje, administraciju, računovodstvo, IT, održavanje i druge troškove, u zavisnosti od poslovanja kompanije.

Operating Overhead treba razlikovati od SG&A, Operating Expenses i posebno od Manufacturing Overhead. Iako se neki troškovi mogu preklapati, ovi pojmovi imaju različit fokus.

Za investitore i menadžment važno je pratiti kako se režijski troškovi menjaju u odnosu na prihod, jer njihova kontrola može značajno uticati na operativnu efikasnost i profitabilnost kompanije.

Scroll to Top