Capital Assets (kapitalna imovina) predstavlja dugoročna materijalna ili nematerijalna sredstva sa vekom trajanja dužim od jedne godine. Ova dugotrajna sredstva se u bilansu stanja vode kao nekretnine, postrojenja i oprema (PP&E) i služe isključivo za ostvarivanje prihoda. Tokom vremena, njihova vrednost se postepeno smanjuje kroz amortizaciju (depreciation i amortization) kako bi se realno prikazala istrošenost imovine kroz njen životni vek.
Šta su Capital Assets i kako se definišu?
U računovodstvu se ovaj pojam često preklapa sa terminima kao što su Long-Term Assets (dugoročna imovina) ili Non-current Assets (netekuća sredstva). Da bi se neko sredstvo klasifikovalo kao Capital Assets, ono mora biti u vlasništvu poslovnog subjekta ili pojedinca i služiti za generisanje ekonomske vrednosti.
Ova kategorija obuhvata specifične oblike imovine:
- Fiksna imovina (Fixed Assets) koja uključuje zemljište, poslovne zgrade, proizvodna postrojenja i teške mašine.
- Investicioni instrumenti kao što su dugoročne hartije od vrednosti, zajednički fondovi i obveznice bez kupona.
- Nematerijalna imovina u koju spadaju poslovni ugled (goodwill), patenti, autorska prava i zaštićeni žigovi.
- Operativna oprema koja podrazumeva službene automobile, kancelarijski nameštaj i IT infrastrukturu.
Koja sredstva ne spadaju u Capital Assets?
Pravilna klasifikacija je ključna jer pogrešno vođenje imovine može izazvati poreske prekršaje. Određene kategorije su strogo isključene iz definicije kapitalnih sredstava:
- Zalihe u trgovini i sve sirovine koje direktno služe za svakodnevno poslovanje ili obavljanje profesije.
- Lična pokretna imovina pojedinca ili članova porodice, poput odeće, potrošačke elektronike, frižidera ili skutera.
- Seosko poljoprivredno zemljište koje se nalazi u ruralnim područjima i ne ispunjava zakonske uslove komercijalnog kapitala.
Izuzetak od pravila o ličnoj imovini: Predmeti poput nakita od plemenitih metala, umetničkih slika, originalnih skulptura i arheoloških zbirki tretiraju se kao kapitalna imovina jer vremenom mogu dobiti na vrednosti.
Razlika između poslovnog kapitala i lične potrošnje
U finansijama, kapital predstavlja imovinu koja je angažovana za zarađivanje novca. Ova razlika je esencijalna jer vrednost lične imovine zavisi od subjektivnog ukusa pojedinca.
Kada imovina služi za proizvodnju i biznis, njen lični estetski dojam gubi značaj. Primat preuzima matematička procena budućih novčanih tokova. Zbog toga je za Fixed Assets i srodna kapitalna sredstva moguće napraviti potpuno objektivan model određivanja cene na slobodnom tržištu.
Kako se oporezuju Capital Assets pojedinaca?
Svaka značajna imovina u vlasništvu fizičkog lica podleže poreskoj kontroli. Kada pojedinac proda kuću, akcije ili investicionu nekretninu i pritom ostvari profit, on ostvaruje oporezivu kapitalnu dobit (Capital Gain).
Poreske uprave širom sveta, uključujući i američki IRS (Internal Revenue Service), primenjuju specifična pravila za različite tipove imovine:
- Primarno stambeno prebivalište ima poseban poreski tretman i donosi visoka izuzeća od plaćanja poreza na dobit prilikom prodaje.
- Gubici od prodaje imovine se mogu priznati, ali poreski obveznik ne može potraživati gubitak veći od ostvarene dobiti u toj godini.
- Različit poreski tretman se primenjuje na akcije u odnosu na nekretnine, iako obe kategorije zvanično spadaju u Capital Assets.