Zero Lower Bound

Granica nula, najniži nivo na koji kamatne stope mogu pasti

SR: Donja granica nule odnosi se na teoretski najniži nivo do kojeg nominalne kamatne stope mogu pasti. Pošto su kamatne stope glavno sredstvo monetarne politike, centralne banke ih koriste za upravljanje privredom. Shodno tome, centralne banke smanjuju kamatne stope tokom recesije kako bi stimulisale investicije i potrošnju. Nasuprot tome, tokom privrednog uspona one povećavaju kamatne stope radi kontrole rasta cena i inflacije.

ENG: The zero lower bound refers to the theoretically lowest level to which nominal interest rates can fall. Since interest rates are the primary tool of monetary policy, central banks use them to manage the economy. Consequently, central banks lower interest rates during a recession to stimulate investment and spending. In contrast, during an economic boom, they raise interest rates for the control of price growth and inflation.

Koji je najniži nivo na koji kamatne stope mogu pasti?

Granica nula Zero Lower Bound ili Zero Boundse odnosi na najniži nivo na koji kamatne stope mogu pasti, iako logika nalaže da se kamatne stope ne mogu sniziti ispod nule. Glavno sredstvo monetarne politike centralne banke su kamatne stope. Zbog toga banke smanjuju kamatnu stopu tokom recesije da bi podstakle investicije, a povećavaju kamatnu stopu tokom buma da bi kontrolisale cene.

Jasno je da postoje ograničenja, posebno na donjem kraju opsega. Međutim, nakon recesije 2008. koja je rezultirala niskim poverenjem investitora u privredu, čak ni nulte kamatne stope Zero-Bound Interest Rate nisu mogle da stimulišu investicije i oporavak. U tri nedavne krize centralna banka je dozvolila da stope padnu ispod nule. U sva tri slučaja akcija je bila odgovor na finansijsku krizu uprkos skromnim rezultatima.

detaljnije: CFI

Scroll to Top