Capital Gains Tax (porez na kapitalnu dobit) predstavlja porez koji se plaća na ostvarenu kapitalnu dobit, odnosno na pozitivnu razliku između prodajne i nabavne cene određene imovine. U Srbiji se kapitalni dobitak može ostvariti prenosom nepokretnosti, određenih prava, udela, hartija od vrednosti i digitalne imovine, u skladu sa poreskim propisima.
Kod fizičkih lica, stopa poreza na kapitalni dobitak iznosi 15%. Međutim, poreska obaveza ne nastaje jednostavno zato što je imovina prodata po višoj ceni. Prilikom obračuna uzimaju se u obzir zakonska pravila o utvrđivanju nabavne i prodajne cene, kao i određena poreska oslobođenja i izuzeci.
Šta se smatra kapitalnim dobitkom?
Kapitalni dobitak nastaje kada se pri prenosu imovine ostvari pozitivna razlika između prodajne i nabavne cene, odnosno kada je imovina prodata za više nego što je njena poreski priznata nabavna vrednost.
U zavisnosti od vrste imovine, predmet oporezivanja mogu biti:
- nepokretnosti – stanovi, kuće, poslovni prostori, garaže i zemljište;
- prava i udeli – određeni udeli u privrednim društvima i druga prava obuhvaćena poreskim propisima;
- hartije od vrednosti – akcije i druge hartije od vrednosti kada su ispunjeni zakonski uslovi;
- digitalna imovina – uključujući kriptovalute, kada njihovim prenosom nastane kapitalni dobitak.
Važno je razlikovati kapitalni dobitak od ukupnog novca koji prodavac dobije od prodaje. Porez se ne obračunava na celu prodajnu cenu, već na kapitalni dobitak utvrđen prema zakonskim pravilima.
Ko plaća Capital Gains Tax u Srbiji?
Kod poreza na kapitalne dobitke fizičkih lica, poreski obveznik je lice koje je ostvarilo kapitalni dobitak. To je najčešće prodavac ili prenosilac imovine.
Na primer, ako fizičko lice kupi stan za 70.000 evra, a kasnije ga proda za 100.000 evra, potencijalni kapitalni dobitak predstavlja razliku između prodajne i poreski priznate nabavne cene.
Kupac stana ne plaća porez na kapitalni dobitak prodavca. Međutim, kod prometa nepokretnosti mogu postojati i druge poreske obaveze, kao što je porez na prenos apsolutnih prava, koji je odvojen od poreza na kapitalni dobitak.
Kolika je stopa poreza na kapitalnu dobit?
Za fizička lica u Srbiji stopa poreza na kapitalni dobitak iznosi 15%. Poreska osnovica je kapitalni dobitak utvrđen u skladu sa zakonskim pravilima, a ne automatski razlika između dva iznosa izražena u evrima.
Zbog toga se kod stvarnog obračuna mora utvrditi odgovarajuća nabavna vrednost, odnosno način na koji se ona priznaje prema poreskim propisima.
Kada se porez na kapitalnu dobit ne plaća?
Zakon predviđa određena poreska oslobođenja i izuzetke. Kod prenosa nepokretnosti, između ostalog, porez se ne plaća u određenim slučajevima kada je nepokretnost stečena nasleđem u prvom naslednom redu, kod prenosa između bračnih drugova i krvnih srodnika u pravoj liniji, kao i kada je nepokretnost bila u vlasništvu najmanje 10 godina neprekidno pre prenosa.
Posebno pravilo postoji za rešavanje stambenog pitanja. Ako sredstva ostvarena prodajom nepokretnosti u roku od 90 dana od prodaje budu uložena u rešavanje stambenog pitanja poreskog obveznika ili članova njegove porodice, može se ostvariti oslobođenje od poreza na ostvareni kapitalni dobitak.
Ako se sredstva za rešavanje stambenog pitanja ulože u roku od 12 meseci, može se ostvariti pravo na povraćaj prethodno plaćenog poreza. Ako se uloži samo deo sredstava ostvarenih prodajom, poreska obaveza se srazmerno umanjuje.
Kod digitalne imovine takođe postoje posebna pravila. Na primer, ulaganje sredstava ostvarenih prodajom digitalne imovine u određene oblike kapitala može omogućiti oslobođenje od 50% poreza na kapitalni dobitak, pod uslovima propisanim zakonom.
Kako se obračunava porez na kapitalnu dobit?
Osnovna logika obračuna može se prikazati ovako:
Kapitalni dobitak = prodajna cena – poreski priznata nabavna cena
Ako, na primer, stan ima poreski priznatu nabavnu cenu od 70.000 €, a prodat je za 100.000 €, razlika iznosi:
100.000 € – 70.000 € = 30.000 €
Ako bi celokupnih 30.000 € predstavljalo oporezivi kapitalni dobitak, porez po stopi od 15% iznosio bi:
30.000 € × 15% = 4.500 €
Ovo je samo ilustrativni primer. U stvarnom postupku poreska osnovica može zavisiti od načina sticanja imovine, dokumentacije, zakonski priznate nabavne vrednosti i drugih okolnosti konkretnog slučaja.
Šta ako prodajom nastane kapitalni gubitak?
Ako je imovina prodata za manje od poreski priznate nabavne vrednosti, ne nastaje kapitalni dobitak na koji bi se obračunao porez.
Kod određenih kapitalnih gubitaka zakon omogućava i njihovo prebijanje sa kapitalnim dobicima, uz posebna pravila i rokove. Na primer, kapitalni gubitak koji se ne iskoristi za prebijanje može se, pod zakonskim uslovima, koristiti za umanjenje budućih kapitalnih dobitaka u narednih pet godina.
Kako se prijavljuje porez na kapitalni dobitak?
Za fizička lica prijava za utvrđivanje poreza na kapitalne dobitke podnosi se na obrascu PPDG-3R. Poreska uprava navodi da se prijava za kapitalne dobitke fizičkih lica podnosi nadležnoj organizacionoj jedinici Poreske uprave, a uobičajeno se podnosi elektronski preko sistema ePorezi, uz zakonom predviđene mogućnosti za određena fizička lica da prijavu podnesu i u pisanom obliku.
Kod digitalne imovine postoje posebni rokovi za podnošenje prijave. Za prenos digitalne imovine koji može dovesti do kapitalnog dobitka ili gubitka, poreska prijava PPDG-3R podnosi se najkasnije u roku od 120 dana od isteka kvartala u kojem je ostvaren prihod po osnovu prenosa digitalne imovine.
Capital Gains Tax u Srbiji – šta je najvažnije?
Capital Gains Tax je porez na ostvareni kapitalni dobitak, a ne porez na kompletnu prodajnu cenu imovine. Za fizička lica u Srbiji stopa poreza na kapitalni dobitak iznosi 15%.
Kod prodaje nekretnine, akcija, udela ili druge imovine potrebno je najpre utvrditi da li je uopšte nastao kapitalni dobitak, zatim pravilno odrediti poresku osnovicu i proveriti da li postoje oslobođenja, izuzeci ili mogućnost prebijanja kapitalnog gubitka.
Zbog toga se poreski tretman ne može svesti samo na jednostavnu formulu „prodajna cena minus kupovna cena“. Kod svake konkretne transakcije treba primeniti pravila koja važe za određenu vrstu imovine i način njenog sticanja.