Derivati (Derivatives) su finansijski instrumenti čija se vrednost izvodi iz vrednosti druge imovine, finansijskog instrumenta ili referentne veličine, poznate kao osnovna imovina (Underlying Asset). Osnovna imovina može biti akcija, obveznica, roba, valuta, kamatna stopa, tržišni indeks ili drugi finansijski pokazatelj.
Derivati se najčešće koriste za zaštitu od tržišnih rizika (hedžing), špekulaciju na buduće kretanje cena i upravljanje finansijskom izloženošću. Zbog mogućnosti korišćenja finansijskog leveridža, derivati omogućavaju kontrolu relativno velike pozicije uz manji početni iznos kapitala, ali istovremeno mogu značajno povećati potencijalne gubitke.
Najpoznatije vrste derivata su opcije, fjučersi, forvardi i svopovi. Njima se može trgovati na organizovanim berzama ili vanberzanski (OTC), u zavisnosti od vrste ugovora.
Šta su finansijski derivati?
Finansijski derivati (Derivatives) su ugovori čija vrednost zavisi od kretanja cene ili vrednosti osnovne imovine (Underlying Asset). Osnovna imovina može biti, na primer, akcija, valuta, roba, kamatna stopa ili berzanski indeks.
Derivativni ugovor određuje prava i obaveze ugovornih strana u vezi sa budućom transakcijom ili obračunom. U zavisnosti od vrste derivata, ugovor može predviđati pravo, obavezu ili uslovnu obavezu kupovine, prodaje ili novčanog poravnanja.
Na primer, opcija na akciju svoju vrednost izvodi iz cene te akcije. Ako se cena osnovne akcije promeni, promeniće se i vrednost opcije, mada ne nužno u istoj meri.
Vrste derivata
Opcije
Opcije (Options) su derivativni ugovori koji kupcu daju pravo, ali ne i obavezu, da kupi ili proda osnovnu imovinu po unapred utvrđenoj ceni, koja se naziva izvršna cena (strike price), do određenog datuma ili na određeni datum.
Postoje dve osnovne vrste opcija:
- Call opcija daje pravo kupcu da kupi osnovnu imovinu.
- Put opcija daje pravo kupcu da proda osnovnu imovinu.
Kupac opcije za to pravo plaća premiju, dok je prodavac opcije u obavezi da ispuni ugovor ako kupac odluči da iskoristi svoje pravo.
Opcije se koriste za zaštitu od rizika, ali i za zauzimanje pozicija zasnovanih na očekivanom kretanju cene osnovne imovine.
Fjučersi
Fjučersi (Futures) su standardizovani derivativni ugovori kojima se kupac obavezuje da kupi, a prodavac da proda određenu osnovnu imovinu po unapred utvrđenoj ceni, na određeni budući datum ili uz poravnanje prema pravilima ugovora.
Za razliku od opcije, kod fjučersa obe ugovorne strane imaju obavezu iz ugovora. Vrednost ugovora se menja u skladu sa promenama tržišne vrednosti osnovne imovine.
Fjučers ugovori su standardizovani u pogledu količine, kvaliteta, roka dospeća i drugih uslova, što omogućava njihovo trgovanje na organizovanim berzama. Osnovna imovina može biti roba, poput nafte, zlata ili pšenice, ali i finansijska imovina ili indeks, kao što su kamatne stope, valute i berzanski indeksi.
Fjučersi se koriste za hedžing, odnosno zaštitu od nepovoljnih promena cena, ali i za špekulaciju na buduće kretanje tržišta.
Forvardi
Forvardi (Forward Contracts) su terminski derivativni ugovori kojima se dve strane dogovaraju da u budućnosti kupe ili prodaju određenu imovinu po unapred dogovorenoj ceni.
Za razliku od fjučersa, forvardi su uglavnom nestandardizovani ugovori koji se zaključuju direktno između ugovornih strana, najčešće na vanberzanskom tržištu (OTC). Strane mogu prilagoditi količinu, cenu, datum dospeća i druge uslove svojim potrebama.
Ova fleksibilnost je jedna od glavnih prednosti forvarda, ali istovremeno povećava rizik druge ugovorne strane, odnosno mogućnost da jedna strana ne ispuni svoju ugovornu obavezu.
Svopovi
Svopovi (Swaps) su derivativni ugovori kojima dve strane razmenjuju novčane tokove ili druge finansijske obaveze prema unapred definisanim pravilima.
Kod kamatnog svopa, na primer, ugovorne strane mogu razmenjivati tokove zasnovane na fiksnoj i promenljivoj kamatnoj stopi. Kod valutnog svopa, razmena može biti povezana sa različitim valutama.
Najčešće vrste svopova uključuju:
- kamatne svopove (Interest Rate Swaps),
- valutne svopove (Currency Swaps),
- robne svopove (Commodity Swaps),
- kreditne svopove (Credit Swaps).
Svopovi se uglavnom ugovaraju vanberzanski (OTC), što omogućava stranama da uslove ugovora prilagode svojim specifičnim potrebama.
Berzanski i vanberzanski derivati
Derivatima se može trgovati na organizovanim berzama ili na vanberzanskom tržištu (OTC).
Berzanski derivati, kao što su standardizovani fjučersi i određene opcije, imaju unapred definisane karakteristike i trguju se prema pravilima berze i klirinškog sistema.
OTC derivati, kao što su mnogi forvardi i svopovi, zaključuju se direktno između ugovornih strana ili uz posredovanje finansijskih institucija. Njihovi uslovi mogu biti prilagođeni potrebama učesnika.
Zašto se koriste derivati?
Derivati imaju nekoliko važnih funkcija na finansijskim tržištima:
- Hedžing – zaštita od nepovoljnih promena cena, kamatnih stopa ili deviznih kurseva.
- Špekulacija – zauzimanje pozicije na osnovu očekivanja o budućem kretanju tržišta.
- Upravljanje rizikom – smanjenje ili preoblikovanje određene finansijske izloženosti.
- Finansijski leveridž – omogućavanje izlaganja većoj tržišnoj poziciji uz relativno manji početni kapital.
- Formiranje cena – doprinos efikasnijem određivanju budućih tržišnih cena.
Rizici trgovanja derivatima
Iako derivati mogu biti korisni za upravljanje rizikom, oni sami po sebi nose značajne rizike. Posebno je važan leveridž, jer relativno mala promena cene osnovne imovine može proizvesti mnogo veću promenu vrednosti pozicije.
Kod OTC derivata postoji i rizik druge ugovorne strane, dok kod određenih derivata postoji rizik likvidnosti i složenosti ugovora.
Zbog toga se derivati ne koriste samo za ostvarivanje profita, već pre svega kao instrumenti za upravljanje i prenos finansijskih rizika između različitih učesnika na tržištu.