Odloženo poresko sredstvo (Deferred Tax Asset – DTA) predstavlja iznos buduće poreske koristi koji kompanija može da iskoristi za smanjenje budućih obaveza po osnovu poreza na dobit. Odloženo poresko sredstvo nastaje kada postoje razlike između računovodstvenog i poreskog tretmana određenih prihoda, rashoda, sredstava ili obaveza, odnosno kada postoje odbitne privremene razlike, neiskorišćeni poreski gubici ili poreski krediti koji se mogu koristiti u budućnosti.
DTA se evidentira kao sredstvo (Asset) u bilansu stanja jer predstavlja buduću ekonomsku korist u obliku manjeg budućeg poreskog plaćanja.
Važno je razlikovati odloženo poresko sredstvo od obične preplate poreza. Preplaćeni porez može predstavljati potraživanje od poreskih organa, dok se DTA zasniva na očekivanoj budućoj poreskoj koristi koja proizlazi iz privremenih razlika ili drugih poreskih pozicija.
Šta je odloženo poresko sredstvo?
Odloženo poresko sredstvo (Deferred Tax Asset – DTA) je računovodstvena stavka koja predstavlja buduću poresku korist.
Ono najčešće nastaje kada je određeni rashod priznat u računovodstvu pre nego što ga poreski propisi dozvole kao odbitak za potrebe obračuna poreza na dobit.
Na primer, kompanija može u računovodstvu priznati procenjeni trošak garancije, dok poreski propisi dozvoljavaju poreski odbitak tek kada trošak stvarno nastane i bude ispunjen odgovarajući poreski uslov.
U tom slučaju računovodstveni rashod može biti priznat ranije, dok će poreska korist nastati u budućem periodu. Ta buduća poreska korist može predstavljati odloženo poresko sredstvo.
Kako nastaje Deferred Tax Asset?
DTA može nastati iz nekoliko različitih razloga. Najčešći su:
- odbitne privremene razlike između računovodstvene i poreske osnovice;
- neiskorišćeni poreski gubici koji se mogu preneti u buduće periode;
- neiskorišćeni poreski krediti koji se mogu koristiti u budućnosti;
- određeni rashodi koji su računovodstveno priznati pre nego što postanu poreski priznati.
Suština je da kompanija ima buduću poresku korist, ali ta korist još nije iskorišćena u tekućem periodu.
Primer Deferred Tax Asset – troškovi garancije
Pretpostavimo da kompanija u toku godine ostvari prihod od 6.000.000 USD.
Na osnovu iskustva, kompanija procenjuje da će budući troškovi garancije iznositi 1,5% prihoda, odnosno:
6.000.000 × 1,5% = 90.000 USD
Kompanija prema računovodstvenim pravilima može priznati procenjeni trošak garancije od 90.000 USD u tekućem periodu.
Međutim, pretpostavimo da poreski propisi ne dozvoljavaju odbitak tog troška sve dok stvarni troškovi garancije ne nastanu.
Tada nastaje razlika između:
- računovodstvene dobiti, u kojoj je rashod od 90.000 USD već priznat;
- oporezive dobiti, u kojoj taj rashod još nije priznat.
Ako je primenljiva poreska stopa 30%, buduća poreska korist iznosi:
90.000 × 30% = 27.000 USD
U pojednostavljenom primeru, kompanija bi mogla priznati Deferred Tax Asset od 27.000 USD, pod uslovom da su ispunjeni kriterijumi za priznavanje DTA.
Kada kompanija u budućem periodu stvarno nastane trošak garancije i on postane poreski priznat, privremena razlika se smanjuje, a odgovarajuće odloženo poresko sredstvo se koristi.
DTA i privremene razlike
Jedan od najvažnijih izvora odloženih poreskih sredstava jesu odbitne privremene razlike.
Privremena razlika nastaje kada se knjigovodstvena vrednost sredstva ili obaveze razlikuje od njegove poreske osnovice.
Ako će ta razlika u budućnosti dovesti do poreskog odbitka, može nastati odloženo poresko sredstvo.
Ovo je važno razlikovati od trajnih razlika, koje se ne poništavaju u budućim periodima i po pravilu ne stvaraju odloženi porez.
DTA i poreski gubici
Odloženo poresko sredstvo može nastati i kada kompanija ima poreski gubitak koji, prema važećim poreskim pravilima, može da se prenese i iskoristi u budućim periodima.
Na primer, ako kompanija u jednoj godini ostvari poreski gubitak, a propisi dozvoljavaju njegovo korišćenje za smanjenje buduće oporezive dobiti, taj gubitak može predstavljati osnov za priznavanje DTA.
Međutim, postojanje poreskog gubitka ne znači automatski da će celokupan iznos biti priznat kao odloženo poresko sredstvo.
Priznavanje zavisi od toga da li je dovoljno verovatno da će kompanija u budućnosti ostvariti oporezivu dobit od koje se poreska korist može iskoristiti.
DTA i odložena poreska obaveza
Odloženo poresko sredstvo (Deferred Tax Asset) i odložena poreska obaveza (Deferred Tax Liability – DTL) predstavljaju suprotne efekte privremenih razlika.
DTA predstavlja očekivanu buduću poresku korist, odnosno mogućnost smanjenja budućih poreskih obaveza.
DTL predstavlja očekivanu buduću poresku obavezu, odnosno iznos poreza koji će kompanija verovatno morati da plati u budućim periodima zbog postojećih privremenih razlika.
Pojednostavljeno:
DTA → buduće smanjenje poreza
DTL → buduće povećanje poreza
Zbog toga DTA i DTL ne treba mešati sa običnim poreskim dugom ili potraživanjem po osnovu preplaćenog poreza.
Da li se svaki DTA priznaje u bilansu stanja?
Ne nužno.
Prema računovodstvenim pravilima, odloženo poresko sredstvo priznaje se samo u meri u kojoj je verovatno da će biti raspoloživa buduća oporeziva dobit od koje se poreska korist može iskoristiti.
Ovo je posebno važno kod kompanija koje duži period posluju sa gubitkom.
Ako ne postoji dovoljno uverljiva osnova da će kompanija ostvariti buduću oporezivu dobit, potrebno je preispitati priznavanje DTA.
Zbog toga vrednost DTA ne treba posmatrati kao garantovani budući priliv novca. Ona predstavlja potencijalnu poresku korist čije ostvarenje zavisi od budućih poreskih rezultata i važećih poreskih pravila.
Kako se obračunava odloženo poresko sredstvo?
Kod privremene razlike, pojednostavljena formula može se prikazati kao:
DTA = Odbitna privremena razlika × Primjenjiva poreska stopa
Na primer, ako odbitna privremena razlika iznosi 100.000 EUR, a primenljiva poreska stopa je 15%, potencijalni DTA iznosi:
100.000 × 15% = 15.000 EUR
Stvarni računovodstveni tretman zavisi od konkretne vrste razlike, poreskih propisa i primenjenog računovodstvenog okvira.
Deferred Tax Asset u bilansu stanja
Deferred Tax Asset se prikazuje kao sredstvo u bilansu stanja (Balance Sheet).
Za razliku od običnog potraživanja od kupca ili poreskog organa, DTA ne predstavlja nužno iznos koji će kompanija direktno naplatiti u gotovini.
Njegova ekonomska korist najčešće se ostvaruje kroz smanjenje budućeg poreza na dobit.
Zato je DTA važan prilikom analize budućih poreskih obaveza i efektivne poreske stope kompanije.
Deferred Tax Asset u Srbiji
U Srbiji računovodstveni tretman odloženog poreza zavisi od važećih računovodstvenih standarda i poreskih propisa koji se primenjuju na konkretno pravno lice.
Kod kompanija koje primenjuju MSFI, odloženi porezi se obračunavaju u skladu sa pravilima koja uređuju porez na dobit, uključujući razlikovanje računovodstvene vrednosti i poreske osnovice.
Za konkretan obračun DTA potrebno je istovremeno posmatrati računovodstveni tretman i poreski tretman određene stavke.
Zaključak
Deferred Tax Asset (DTA) predstavlja buduću poresku korist koju kompanija može ostvariti kroz smanjenje budućih obaveza po osnovu poreza na dobit.
Najčešće nastaje zbog odbitnih privremenih razlika, ali može proisteći i iz neiskorišćenih poreskih gubitaka i poreskih kredita.
Najvažnije je razumeti da DTA nije jednostavno preplaćeni porez. To je računovodstveno priznato sredstvo koje predstavlja očekivanu buduću poresku korist, a njegovo priznavanje zavisi od toga da li je dovoljno verovatno da će kompanija imati buduću oporezivu dobit od koje se ta korist može iskoristiti.