Forward je skraćeni naziv za Forward Contract, odnosno terminski ugovor. To je bilateralni, vanberzanski (OTC) derivat kojim se dve strane unapred dogovaraju o kupovini ili prodaji određene bazne aktive po unapred utvrđenoj ceni na budući datum.
Za razliku od futures ugovora, kojima se trguje na organizovanim berzama, forward se zaključuje direktno između dve ugovorne strane i može se prilagoditi njihovim potrebama. Ugovor može definisati količinu, cenu, datum dospeća, način poravnanja i druge uslove transakcije.
Za detaljno objašnjenje vidi Forward Contract.
Kako funkcioniše Forward?
Kod forward ugovora jedna strana zauzima dugu poziciju (long position), odnosno obavezuje se da će kupiti baznu aktivu, dok druga zauzima kratku poziciju (short position), odnosno obavezuje se da će je prodati.
Na primer, kompanija može danas ugovoriti kupovinu 10.000 jedinica robe po ceni od 100 USD po jedinici za isporuku za šest meseci.
Ako tržišna cena na datum dospeća poraste na 120 USD, kupac ostvaruje ekonomsku korist u odnosu na tadašnju tržišnu cenu jer je ugovorio kupovinu po 100 USD.
Ako tržišna cena padne na 80 USD, kupac je vezan za ugovorenu cenu od 100 USD, osim ako uslovi ugovora predviđaju drugačije.
Za šta se koristi Forward?
Forward se najčešće koristi za hedžing, odnosno zaštitu od nepovoljnih promena tržišnih cena.
Najčešće primene uključuju:
- valutni rizik – unapred ugovoren kurs buduće kupovine ili prodaje valute;
- robni rizik – zaštita od promene cena nafte, gasa, metala, poljoprivrednih proizvoda i drugih roba;
- kamatni rizik – ugovaranje određenih budućih kamatnih uslova;
- upravljanje novčanim tokovima – smanjenje neizvesnosti budućih prihoda ili rashoda.
Cilj hedžinga nije nužno ostvarivanje najveće moguće dobiti, već smanjenje neizvesnosti i zaštita od nepovoljnog kretanja tržišta.
Forward i Futures
Forward i futures imaju sličnu osnovnu funkciju, ali se razlikuju po načinu trgovanja.
| Karakteristika | Forward | Futures |
|---|---|---|
| Tržište | OTC | Organizovana berza |
| Uslovi | Prilagođeni stranama | Standardizovani |
| Kliring | Obično bez centralnog kliringa | Centralni kliring |
| Fleksibilnost | Visoka | Ograničena |
| Rizik druge ugovorne strane | Veći | Smanjen klirinškim sistemom |
| Likvidnost | Obično manja | Obično veća |
Najvažnija karakteristika Forward-a je fleksibilnost, ali ona istovremeno znači da ugovorne strane moraju pažljivo proceniti rizik druge ugovorne strane.
Poravnanje Forward-a
Forward se može poravnati fizičkom isporukom bazne aktive ili gotovinski, u zavisnosti od ugovorenih uslova.
Kod fizičkog poravnanja prodavac isporučuje aktivu, a kupac plaća ugovorenu cenu.
Kod gotovinskog poravnanja ne dolazi do fizičke isporuke, već se između strana poravnava odgovarajuća razlika u vrednosti.
Rizici Forward-a
Najvažniji rizik je rizik druge ugovorne strane (counterparty risk), odnosno mogućnost da jedna strana ne ispuni ugovorne obaveze.
Postoji i tržišni rizik. Ako se tržišna cena razvije povoljnije nego što je ugovoreno, jedna strana može propustiti potencijalnu korist od tog kretanja.
Pošto forward nije standardizovan berzanski instrument, njegovo zatvaranje ili prenos na drugu stranu može biti složeniji nego kod futures ugovora.
Forward u Srbiji
U Srbiji se Forward može koristiti, između ostalog, za upravljanje valutnim rizikom. Kompanija koja očekuje budući priliv ili plaćanje u stranoj valuti može ugovoriti buduću transakciju po unapred dogovorenom kursu i time smanjiti neizvesnost svog novčanog toka.
Konkretni uslovi zavise od ugovora, vrste transakcije i finansijske institucije sa kojom se ugovor zaključuje.
Forward kao sinonim za Forward Contract
Forward i Forward Contract u finansijskom kontekstu odnose se na isti osnovni tip derivativnog ugovora. Forward je kraći i često korišćen naziv, dok je Forward Contract precizniji puni naziv.
Na Investidia.com, Forward Contract je glavni i detaljniji pojam, dok Forward služi kao kraći sekundarni Glossary Term i upućuje na osnovni članak.
Zaključak
Forward je OTC terminski ugovor kojim se unapred definišu uslovi buduće kupovine ili prodaje bazne aktive. Najčešće se koristi za hedžing valutnog, robnog i kamatnog rizika. Njegova glavna prednost je fleksibilnost, dok su važni rizici rizik druge ugovorne strane, tržišni rizik i manja likvidnost u odnosu na standardizovane futures ugovore.